tag:blogger.com,1999:blog-77217171251789237772024-03-08T16:39:44.558+01:00Protiv negativnogBlog posvećen filmu, muzici, filozofskim razmišljanjima o egzistencijalizmu i politici, suprotstavljen lažnoj ambivalencijiStefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.comBlogger157125tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-43655692648686582782011-11-07T16:06:00.000+01:002011-11-07T16:06:32.792+01:00Novo: Blog prebačen na drugu adresu<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Poštovani prijatelji i dragi čitaoci,<br />
<br />
Od današnjeg dana ova stranica više neće biti osvježavana zato što se blog nalazi na novoj adresi http://www.stefandjukic.com<br />
<br />
Svi stari tekstovi, komentari i dodaci su tamo prebačeni, a ima i dosta novosti. Nadam se da vam neće teško pasti da pređete na novu adresu i da ćemo se i dalje čitati i razmjenjivati ideje. Ovaj post i ovaj blog (bez osvježavanja) će stojati na ovoj adresi da bi preusmjeravao dosadašnje i eventualne nove čitaoce na novu adresu.<br />
<br />
Vidimo se na www.stefandjukic.com<br />
Pozdrav svima</div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-33214392491553274632011-10-12T15:39:00.003+02:002011-10-12T15:39:28.110+02:00Sivilo globalizma<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Globalizam
kao tema privlači svakog ko je ikad išta razmišljao o kretanjima u svijetu
uopšte. Ja u tom pogledu nisam drugačiji i već sam se te problematike doticao. Učestalost
te teme nikoga ne čudi jer se mi srećemo sa njom toliko često koliko se srećemo
sa čašom vode. Kompjuter na kome ovo pišem je odraz globalizma, kao što je i
internet na kome će tekst osvanuti, kao i Google i Facebook preko kojih
objavljujem ove riječi. Globalizam je i upotreba engleskog jezika u menijima
Word-a, kao i limenka koka kole koju bih sada rado popio. Najprizemniji vid
globalizma je svakako u izrazu „globalno selo“ zato što je svijet upravo to i
postao i imajući u vidu našu glad za tuđom intimom možemo da pratimo kretanje
velikog broja ljudi, njihove poslove i ideje, znali oni to ili ne.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Danas
je vrlo popularno biti anti-globalista iako je to zvanje u 99% slučajeva
zloupotrijebljeno. Većinu naravno čine klinci koji na Twitteru pišu razne
poruke sa svojih Apple Iphone-ova ili Dell laptopova, dok sjede za Ikea
stolovima ili idu u zamišljene protestne šetnje hodajući u Nike patikama. Sama ta
pojava je paradoksalna ali ne želim da ih kritikujem, bolje je za sve nas mlade
da smo makar malo ogorčeni da se, koliko god ta borba bila ograničena i
smiješna, zalažemo za nešto, umjesto da gutamo šta nam plasira naš omiljeni
medij (od desne do lijeve strane, svejedno je). Drugi po veličini su
komunisti/socijalisti, misleći da se time opiru kapitalizmu i američkoj
hegemoniji, objašnjavajući šta nam je sve oduzeo kapitalizam i zašto bi pod
okriljem socijalističke internacionale sve bilo bolje, pravednije i ljepše. Oni
variraju od vašeg komšije koji nosi majicu Če Gevare dok nekih zaludnih
političara pa čak i ostarelih akademika i profesora. Nekako tu uvijek izostave
činjenicu da je osnova pravog komunizma jedna jaka socijalistička
internacionala i globalni radnički pokret koji će zajedno zbaciti sadašnju
vladajuću buržoaziju i povesti nas u ljepši svijet. Kao što se vidi, suština je
u globalizmu opet, jer komunizam ograničen na jednu državu ne može da opstane a
da ostane iskren svojim idealima. Dakle ti anti-globalisti su zapravo samo
drukčiji globalisti. Takva je i treća kategorija anti-globalista, onih koji po
meni najviše zaslužuju da budu prokazani. To su ljudi koji su anti-globalisti
iz računa, jer im se ne sviđa američki globalizam pa prizivaju neki drugi,
ruski, kineski, venecuelanski. Nema ništa loše u tome da se vole više te zemlje
od Amerike, samo treba biti iskren i priznati zalaganje za jedan drugačiji
globalizam, tj. za novo robovanje robnim markama, samo druge vrste i drugog
pisma.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Sebe
ne vidim kao anti-globalistu zato što sam svjestan da postoji nešto dobro u
tome. Globalizam je zaslužan za to što mogu svakodnevno da razgovaram sa svojim
dobrim prijateljem koji živi u Australiji i dijelim lijepe i ružne momente sa
nekim ko mi znači. Takođe je zaslužan za mnoge stvari koje mi olakšavaju život
i pomažu u svakodnevici. Zaslužan je za mnogo toga lijepog što znam i dijelom
je učinio da budem ovakva osoba kakva sam sada i pomaže mi da se i dalje
unapređujem. S druge strane zaslužan je za toliko toga lošeg a ono preko čega
ja nikako ne mogu da pređem je njegovo sivilo, i koliko god da su mi smiješni
ili odvratni oni gorepomenuti anti-globalisti, toliko su mi pobornici
globalizma i branioci njegovog sivila ispod svake kritike.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Nije lako
reći u hiljadu riječi šta je uzrok svega lošeg što proizilazi iz globalizma,
niti pretendujem na to da posjedujem neophodno znanje i stil da to iskažem, ali
mogu da pokušam da dam naznaku. A ona se sastoji u tome da globalizam nikad
nije iskreno pokušao da ujedini sve boje zemaljskog spektra već da propagira
sivilo ideologije koja je trenutno najjača i koja ga gura. Hoću da kažem da
globalizam zapravo nikad nije pokušao da bude ono što mu ime sugeriše,
jedinstvo planete i čovječanstva, već samo jedan neokolonijalni projekat. Nije bila
poenta u tome da se vrsta okupi oko ideje čovjeka kao čovjeka, onoga dobrog što
se u nama ne mijenja hiljadama godina, već da se nametnu one vrijednosti za
koje je upitno da su najbolje i koje je donedavno dijelila samo jedna grana
opšte ljudske civilizacije. Zato globalizacija nije ideja ujedinjenja svega
ljudskog već nametanja nekih proizvoljnih vrijednosti kao što su liberalna
demokratija američkog sistema, neoliberalna ekonomija, engleski jezik i
alfabet, pop muzika, holivudski filmovi i potrošački mentalitet.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Imam
više razloga za ovakve tvrdnje. Igrom slučaja sam u kontaktu sa određenim
brojem stranih poslovnih ljudi sa zapada i maltene su svi složni u tome da je
najveći problem koji očekuje njihove (zapadne) zemlje je trenutak kada djeca
imigranata odrastu i krenu njihova kultura i identitet postanu bitni činioci u
zemljama u koje su emigrirali. Dakle najveći problem sa kojim će se suočiti je
tuđ identitet. Na zvaničnom nivou ovo se moglo čuti kroz izjavu Angele Merkel
od prije nekih godinu dana kada je rekla da je multikulturalizam u Njemačkoj
propao zato što Turci koji žive tamo i dalje daju svojoj djeci turska imena,
uče ih jezik i običaje zemlje iz koje su potekli. Ova izjava koja odiše duhom
ružne njemačke istorije dobro pokazuje prirodu „globalizma“ i „multikulturalizma“
kakav se danas propagira. Multikulturalizam bi trebao da se sastoji u tome da
svako ima pravo da poštuje svoje vrijednosti i svoje ideje i da ljudi
različitih ideja mogu živjeti jedni pored drugih ali za njemačku kancelarku nije
tako, već je multikulturalizam u tome da svi u Njemačkoj govore samo njemački i
poštuju samo njemačke ideale nezavisno od svoje boje kože i kulturnog nasleđa.
To nije globalizacija, to je asimilacija. Pratio sam raspravu kod jednog
prijatelja na fejsbuku gdje je kritikovana Grčka zato što i dalje istrajava na
korišćenju svog alfabeta u znakovima pored puta, umjesto da pređe na zapadno
pismo i prilagodi se. Ovim želim reći da sivilo globalizma zastupaju i obični
ljudi jer im je tako lakše. Umjesto da iskoriste pola sata, sat vremena svog
života (a toliko vremena svako od nas izgubi na neku nebitnu radnju) da nauče
grčka slova prije nego što se tamo zapute (a onda logički prokljuve o čemu se
radi na tim znacima, nije teško, bio sam) oni će radije tražiti da se sve
olakša, da se sve posivi. Zato je globalizam danas težnja da čovjek izgubi svu
širinu toga što jeste i da postane jedna uniformna roba, koja govori engleski i
koristi latinicu, sluša Kristinu Agileru (ili šta je već aktuelno) gleda
filmove Majkl Beja ili Ketrin Bigelou (zavisi koja strana američke vojske mu
više prija) a ponekad i glupe romantične komedije, da čita Džona Grišama i
Stefani Majer, da bude poslušni potrošač velikih robnih marki i kliče
neoliberalizmu Evropske Unije i Sjedinjenih Američkih Država. Svemu ostalom je
mjesto u muzeju, ne u upotrebi. A to sivilo će samo uništi čovjeka i pretvoriti
ljudski rod u klasu dosadnih robota. Ja nemam ništa protiv nijedne od tih
stvari i ne mislim da treba da prestanu da postoje. Samo u globalizmu kakvom ga
ja vidim treba gajiti i upotrebljavati i grčki alfabet i slovensku ćirilicu,
kao i kanđi, devaganari, bopomofo i tako dalje. Tu treba ostaviti mjesta i
guslama i vuvuzeli (samo ne u onolikoj mjeri kao na svjetskom prvenstvu, ako je
ikako moguće) i ukuleleu i didžeridu, kao i imenima zi svih kultura,
raznovrsnim filmovima, političkim sistemima i nacionalnim herojima. Jedino tada
bi globalizam zaista bio lijep pokret koji ujedinjuje i tako bi ispunjavao
jednu lijepu svrhu. Ovako je samo produžena ruka kolonijalizma. Pitanje je da
li će ikada postojati iskrena volja da se prihvati i poštuje nešto tuđe, da se
razumije drugi čovjek i druga kultura, ali rješenje svakako nije asimilovanje
toga tuđeg i proglašavanje samo svojeg kao najboljeg, ljudskog, globalnog.<o:p></o:p></span></div>
</div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-4133115702148666802011-09-24T19:51:00.002+02:002011-09-24T19:51:59.445+02:00Dobre vijesti<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span> </span>Petak prije podne, dan posle diplomskog. Sjedim i pijem
neku ogromnu kafu u Nušićevoj sa prijateljem koji je istog jutra došao u
Beograd. Dan </span><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;">prije se
proslavljalo i redom su se posjećivale kafane tako da sam izrazito mamuran a
plus sam spavao sa otvorenim prozorom tako da sam navukao neku prehladu. Usta su
mi suva i ne postoji dovoljna količina vode koja može to da popravi. Na očima
duboki podočnjaci i boli me dok gledam. Kijam. Ipak vodi se prijatan razgovor,
valjda ne postoji to loše stanje kojem riječi ne mogu pomoći, bolje nego sva
tečnost, kafa, ljekovi protiv bolova i ostalo. Tema je bila fudbal i mršave
šanse crnogorske reprezentacije da uđe u baraž za evropsko prvenstvo kada sam
primjetio da se jedna starija žena spotakla preko pločnika i pala. Podigao sam
glavu i ugledao krv na njenoj ruci, otvoren prelom, možda i na dva mjesta,
gospođa je bila starije, kosti krhke, tako da nije ni čudno. Htio sam joj
pomoći ali već su tu bile dvije djevojke, jedan čovjek u tridesetima i žena
koja je držala bebu. Svako je preuzeo na sebe određeni zadatak, pa je djevojka
sa bebom umirivala staricu, dok su druge djevojke pošle u obližnji kafić po
stolicu, da bi je pomenuti čovjek na nju podigao. Onda je izvadio telefon i
pozvao kola hitne pomoći dok su je djevojke i dalje umirivale i bodrile. Još par
ljudi je htjelo da pomogne, uključujući i mene, ali smo se vratili da ne bi
pravili gužvu i uzimali svjež vazduh starici. Na kraju su došli bolničari i sve
se mirno i dobro završilo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Ovo što
sam ispričao predstavlja istinit događaj, viđen iz mog ugla. U njemu sam mogao
da se uvjerim da ljudi zaista mogu biti nesebični i dobri, i da žele pomoći
nekome kome je to potrebno iako čak i ne poznaju tu osobu. I to nije prvi put. Bio
sam svjedok jednog većeg broja situacija u kome je nekome bila potrebna pomoć,
makar i simbolična, i uvijek se našao neko ko je bio spreman da pomogne, da
učini nešto dobro za potpunog stranca. Otvorite sada novine, upalite televizor
ili još bolje, otvorite stranu vašeg omiljenog portala za vijesti. Vidjećete većinom
ružne strane ljudskog roda i svakodnevice, vidjećete gomilu nepravde, ružnih
djela, mržnje. Ako otvorite komentare na svakoj od tih vijesti naći ćete makar
jednog koji govori o tome kako su ljudi danas odvratni, kako se svaka
vrijednost izgubila i kako zaslužujemo sve loše što nam se događa.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Nisam
i nikad neću biti pobornik plasiranja vijesti kojima se anestetizira javnost i
preko kojih im se nabijaju na nos ružičaste naočare. Ali kod nas to uglavnom i
ne postoji. Kod nas se anestetizira na dva načina, i oba su puna mržnje i
zlobe. Ili se raspiruju međunacionalne tenzije i nesporazumi ili se prenose
šokantne vijesti o svirepim ubistvima, krađama, životima uništenih od droge,
alkohola, kocke te o svakom mogućem nedostatku ljudskosti. O ovim prvima sam
već pričao, i vjerovatno ću ponovo govoriti, ali to ovdje nije tema. Drugih ima
gdje god se okrenete: mladić ubio djevojku, svoju majku i sebe sjekirom,
ogromna tuča nastala nakon što je momak iz jedne grupe viknuo Srbija!; stariji
čovjek izgubio sav novac na ruletu pa skočio sa zgrade, ostavio ženu i troje
djece bez prebijene pare, mladić uhapšen nakon što je pokušao da obije trafiku
ne bi li našao novac za heroin itd. Ovakvim pričama nas stalno bombarduju i ja
ne želim da poreknem da su one istinite. Postoji mnogo toga ružnog oko nas i na
to ne treba zatvarati oči. Ali šta je sa suprotnim dešavanjima? Gdje je priča o
posjetiocima kafića koji su istog trena skočili da pomognu starici? Ili o
slučajnim prolaznicima koji su spasili ženu od lopova? O momcima koji su
najbolji prijatelji iako su različitih vjera i nacija? Ili recimo priča o momku
koji je pod dejstvom lakih droga shvatio da mu je život bio besmislen i koji je
odmah sjutra okrenuo novi list i postao uzoran građanin? Te priče su stvarne u
istoj mjeri kao i one prethodne, loše. Ipak o njima slušamo rijetko, jedna
takva priča ide na dvadeset negativnih i kao da nikad nema mjesta za lijepe
vijesti, dobre vijesti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Postoji
više razloga tome i svi su podjednako ružni. Prvi je očigledan, ružne i
šokantne vijesti se dobro prodaju jer ljudi vole da se skandalizuju o stvarima
koje se dešavaju daleko od njih. U mnogima čuči voajer koji želi sve da zna o
tuđoj prljavštini kao i o svemu gadnom i katastrofičnom. Drugi razlog leži u
tome da malo ko voli da čuje o ljudima boljim od sebe. Mnogi među nama ne bi
pomogli starici koja je krvavo slomila ruku, niti bi bili spremni da se druže
sa svim ljudima oslobođeni predrasuda i dopišite sami. Zato ne vole da čitaju o
tim dobrim ljudima i dobrim djelima, ona ih ugrožavaju i tjeraju ih da bolje
razmisle o svom životu, da budu kritički nastrojeni prema svakoj svojoj misli i
svom danu a dobro znamo da malo ko to želi. Zato se više vole ružna djela, jer
ona služe kao hvalospjev sopstvenoj dobroti. Kada pročitaju o momku koji je
zaklao svoju djevojku pa sebe oni to shvataju kao pohvalu i dovoljno im je da
misle kako su normalni i dobri i nisu nikog zaklali tog dana, ali kada čitaju o
tuđoj nesebičnosti i dobroti onda su razumljivo ugroženi jer se ne sjećaju kada
su poslednji put učinili tako nešto. Možda zbog toga ima jako malo tih
pozitivnih vijesti, jer ih je prvo teško naći, a i kad se nađe poneka onda je
lako diskvalifikovati je, misliti da je izmišljena ili da takve stvari rade
samo neke poslednje naivčine.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Želim
sada reći zašto su bitne te pozitivne vijesti. Njihova svrha nije samo u tome
da konstatuje da postoji neki dobar čovjek koji je učinio neko dobro djelo. To nije
bitno. Bitno je koliko na nas utiču informacije iz naše neposredne okoline, a u
ovakvom vremenu neposredna okolina su i novine i televizija i internet. Uzmite pa
čitajte te ružne vijesti, pa čitajte komentare i razmislite kako ćete se
osjećati. Sigurno će vam biti jako loše i nije isključeno da će te biti puni
nekog kiselog stava prema svijetu a možda će vas pretvoriti u gore ljude. Naša okolina
nas u velikoj mjeri oblikuje i niko ne živi sam za sebe zato što je svaki
čovjek socijalno biće. Zbog toga dobre vijesti mogu biti terapija za sve nas,
mogu sve one koji su željni ružnoće da probude iz te učmalosti i natjeraju ih
da urade nešto. A one druge, koji ne žele ružnoću mogu da podsjete da nisu sami
u svijetu, da nisu naivni zato što žele da čine dobro i da popravljaju stvari i
da postoji toliko razloga za dobro. Neko vrijeme planiram da otvorim blog pod
nazivom Pozitivni ljudi, koji će se baviti onima koji su činili dobre i lijepe
stvari a da nisu tražili mnogo zauzvrat, ljudi o kojima ne znamo puno. Svako ko
je zainteresovan je više nego dobrodošao da se pridruži. Svijet se može
popraviti i time što konstatujemo šta je to lijepo u njemu. To lijepo će nam
biti putokaz kako da činimo nešto još ljepše.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-15056799141477378562011-09-20T17:28:00.002+02:002011-09-20T17:28:22.257+02:00Studiranje s greškom<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Konačno
dolaze dani u kojima kiša i oblačno vrijeme nisu rijetkost, a u ovom stanu sa
pogledom na more uz kišu jako dobro ide vruća kafa. Opet uz vruću kafu dobro
dođe otvorena bijela strana novog teksta i jedan pasijans sa strane, čisto da
probije trenutke nedostatka inspiracije. Kada tome dodam situaciju u kojoj
konačno mogu pisati ili se baviti bilo kakvim umnim radom bez griže savjesti,
očekuje me plodna jesen što se tiče umovanja na ovom blogu, nadam se i na moje
i na vaše zadovoljstvo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Razlog
nedostatka griže savjesti sastoji se u tome da sam, posle 5 godina i 11 mjeseci
diplomirao te ponio izrazito perspektivno i željeno zvanje diplomiranog
filozofa. Nakon što sam dobio potvrdu u diplomiranju u ruke bio sam prinuđen
isključiti telefon da ne bih istog trena bio zatrpan mnogobrojnim ponudama za
posao. Šalim se naravno i nema potrebe za nekim pretjerano kiselim sarkazmom
jer samo naivni upisuju Filozofski fakultet nadajući se brzom strukovnom
zaposlenju, velikom novčanom uspjehu i brzoj penziji. U nekih hiljadu riječi
(što je format koji ovdje njegujem) je teško strpati sve što se mora ispričati
kada pravim retrospektive jednog tako bitnog perioda života kao što je
studiranje ali se može napraviti makar jedna simpatična skica.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Tekst
je nazvan studiranje s greškom ne zato što sam i u jednom trenutku smatram da
griješim birajući taj poziv, ustanovu i sve što ide sa tim već iz jedne,
maltene nadrealne činjenice, da sam studiranje počeo i završio uz štamparske greške.
Jula 2005. godine u vrijeme upisa na Filozofski fakultet u Beogradu su bili moj
otac i sestra pa su, prirodno, preuzeli na sebe obavezu da me upišu. Prvo su mi
kupili indeks koji je imao fabričku grešku i nije sadržao stranice predviđene
za seminarske radove a onda su na prvoj stranici, na kojoj pišu podaci
studenta, upisali moje ime dva puta, tako da mi je ime, što se tiče
administracije fakulteta, Stefan Stefan. Vjerovatno su zbog toga svi na
fakultetu mislili da volim Duran Duran. Tako je počelo, a završilo se sa upisom
položenog diplomskog rada sa jednim izostavljenim slovom, tako da ja nisam
zapravo diplomirao, već diploSkirao. Grešaka, zabavnih, kao i onih drugih, je
bilo i tokom studiranja. Kada sam se upisao na fakultet, on je bio u glavnom
gradu moje zemlje. Na drugoj godini, on je bio u glavnom gradu susjedne zemlje.
Profesor koji je proveo dva semestra predavajući nam Estetiku je u trećem
pitao: „A, vi ne studirate po Bolonji? Pa neću ja vama da predajem“; pa smo
dobili drugog profesora da popuni rupe. <span> </span>Prvo
predavanje na kojem sam bilo je počelo time da se, studirajući filozofiju, ne
nadamo nalaženju odgovora na bilo koja pitanja koja nas muče. Na prvim vježbama
nam je šaljivo rečeno da je ovo najbolji način da postanemo tramvajdžije ili
magacioneri. Bilo je još mnogo situacija koje čine studiranje filozofije
potpunim, jer bavljenje tako nečim i ne treba da bude obično i po svim
pravilima već mora da nosi u sebi notu nadrealnog i blesavog.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Najbitnija
stvar kojoj su me studije naučile je da realnije sagledavam ljude, da dobrota i
ljudskost nemaju nikakve veze sa znanjem i da ne postoji poziv koji okuplja
ljude veće vrijednosti. U srednjoj školi većina nas gaji takve, ma koliko
pritajene nade, nade u postojanje neke profesije ili nekog tipa ljudi koji su
bolji od ostalih i koji će ispuniti sva vaša očekivanja i želje vezane za
ljudski rod. Tako sam i ja smatrao da se filozofijom bave ljudi željni da
proniknu u suštinu pitanja koja zanimaju sve ljude od početka svijeta. A onda
shvatite da je neki broj ljudi upisao filozofiju, da bi posle postao političar
ili da bi se uhvatio za struju koja mu leži i koju će tvrdoglavo da brani. Takođe
vidite da ispiti i seminarski radovi nisu argumentovane rasprave u kojima se
ukrštaju mišljenja o onim apstraktnim temama već su više nalik ocjenjivanju
radova iz srpskog jezika – ako ste napisali/rekli interpretaciju dragu
ispitivaču dobićete višu ocjenu, sve druge su maltene zabranjene. Najgore od
svega je saznanje da neko može biti izrazito školovan, da su njegovo znanje i
intelekt ogromni, da je proputovao svijet i da ima mnogo iskustva, a da je
uprkos svemu tome ljudski na jako nismo nivou. Ali to saznanje je vrlo poučno,
nauči vas da ljudska veličina nije u korelaciji sa intelektom, obrazovanjem ili
pozivom pa više ne očekujete ni od sveštenika da bude svet, od ljekara da budu
posvećeni, od bilo koga da bude pošten.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Opet i
pored tog negativnog saznanja, neke od najboljih prijatelja sam stekao baš među
svojim kolegama i znam da ću ih cijeniti do kraja života. Sve ono što sam ja
danas, a sa čim sam trenutno zadovoljan, je proizašlo iz iskustava stečenih
tokom studija. Neka od glavnih uvjerenja koja imam su direktan proizvod
filozofskih tekstova ili sopstvenih interpretacija i rješenja određenih
problema. Upoznao sam se sa egzistencijalizmom, filozofskom strujom koja je
najviše okrenuta životu i njegovim problemima, istovremeno se hvatajući u
koštac sa pitanjima koja su najviše pozivala na čuđenje i zaključio da se
filozofija zaista može, ustvari da se treba živjeti. Kroz egzistencijalističku
filozofiju sam otkrio da je mit govoriti o filozofskim problemima kao isključivo
apstraktnim, suviše velikim za jedan životni vijek, kao i o mitu o filozofu kao
udaljenom čudaku čije umovanje ne može interesovati obične ljude. Naprotiv,
egzistencijalizam kao struja se više bavi čovjekom, od svakodnevnice do najvećih
problema i pitanja koja ima, od svih drugih struja i profesija za koje sam čuo.
Ipak, ni ona nije za svakoga treba poštovati drugog.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Ima još
jedna interesantna stvar koju sam otkrio tokom studija. Imati otvoren um i filozofiju
kao poziv je prilično neomiljen rezime među drugim ljudima koji žele sebe
nazvati intelektualcima. Osnovno filozofsko obrazovanje mu tu dođe kao
super-moć zato što ne dozvoljava misli koje su protivne zakonima logike, ne
dozvoljava proizvoljno korišćenje prethodno definisanih termina, bilo da se
radi o riječima koje se uglavnom koriste da bi govornik zvučao pametniji
(dijalektika, a priori, metafizičko, transcendentno...) ili jakih riječi kojima
se oblikuje masa (Demokratija! Pravda!), već smo prilično strogi kada se radi o
izražavanju mišljenja. Naravno kod onih dobronamjernih intelektualnih ljudi
ovakva „moć“ je više nego dobrodošla a kao i svaka super-moć, sa velikom moći
dolazi velika odgovornost, te se ovo može koristiti za podržavanje pravog i
zdravog umovanja, kao i za varanje uz pomoć plitkih sofizama.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Na kraju,
sve što ostade od godina studiranja su dva papira potvrde o diplomiranju, lista
položenih ispita, prosjek i iščekivanje prave, ukrašene diplome. Ali to su
formalnosti. Ono što zaista ostaje je puno, životno (ako već ne profesionalno)
upotrebljivog znanja koje mogu svakog čovjeka oplemeniti i učiniti boljim i
vrednijim nego što je bio. Ostaju prijateljstva, prava kao i ona zamišljena sa
filozofima koje smo proučavali i ostaje osmjeh kada se nađete u gradu studija,
na platou ispred fakultetske zgrade. Više mi nije ni potrebno.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-69913671619480348212011-09-07T18:22:00.002+02:002011-09-07T18:22:57.561+02:00Mladi i stari<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Iskrčite
<o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">kreteni
<o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">iskrčite
<o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Sve
mlado drveće starom sekirom <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">isecite
ga <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Iskrčite
<o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">kreteni
<o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">iskrčite
ga <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">A
staro drveće sa starim korenjem <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">sa
veštačkim zubalom <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">sačuvajte
ga <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">I
okačite natpis <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Drveće
Dobra i Zla <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Drveće
Pobede <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Drveće
Slobode <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">I
pusta šuma bazdiće po starom crknutom drvetu <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">i
ptice će pobeći iz nje <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">a
vi ćete ostati tu da pevate <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Ostaćete
tu <o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">kreteni
<o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">da
pevate i defilujete.<o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span> </span>Citirani stihovi dolaze iz pjesme Rat, koju potpisuje Žak
Prever. Njena simbolika je prvenstveno vezana za ratno stanje u kojem starija
generacija žrtvuje mlađu zarad svojih frustracija i iskrivljenih tumačenja toga
šta su sloboda, patriotizam, pravda. Ona govori i o vremenu mira, jer i tada
starije generacije, koje su zauzele položaje na razne načine pokušavaju
iskoristiti situaciju da su rođeni prije i za sebe iskamčiti što veće
beneficije na račun mladih, onih koji tek stasavaju i misle. Osim dobijanja
beneficija, služe se svim metodama da u prvi plan gurnu mlađe koji im neće
predstavljati konkurenciju dok će one koji misle glavom gurnuti u stranu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span> </span>Sve više sam siguran da države Balkana, a ovo prvenstveno
važi za Srbiju i Crnu Goru čine sve da otjeraju odavde svu omladinu koja ima
nekog potencijala. Istina čućete u medijima da postoje raznorazne strategije,
agencije, ideje koje teže tome da se smanji emigracija mladih kao i da se onima
koji su već otišli pruži svaka prilika da se vrate. Jedini problem je u tome
što o tome možete samo slušati dok na djela nećete nikako moći da naiđete. Kada
je počela ekonomska kriza prije par godina prva akcija štednje koju je
predložila crnogorska vlada se sastojala u tome da se ukinu pripravničke plate,
da pripravnici rade volonterski dok ne završe staž. Pomenuta inicijativa nije
prošla ali su neki od pripravnika u državnim službama koji su imali tu nesreću
da se zaposle u toj godini, uglavnom prošli sa nekim mizernim naknadama od
dvadesetak eura. Nakon što završiš studije i konačno zaključiš da je vrijeme da
postaneš svoj čovjek, da nađeš stan koji ćeš sam moći da plaćaš, da se možda
pripremiš za kredit za neki jeftini automobil, ti se nađeš u situaciji u kojoj
ćeš imati novca da kupiš svakog dana paklo orbit žvaka i maramica i da budeš
srećan.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span> </span>Postoji još mnogo primjera u kojima se mladima ne pruža
karijera. U mnogim profesijama, kao što je recimo prosvjeta, nema zapošljavanja
novih kadrova ako postoji i jedan stari kadar bez posla. Ovo važi na nivou
čitave države. Nije bitna stručnost, nije bitno zalaganje, ništa nije bitno.
Ako je neko imao tu sreću da se rodi prije vas on ima više prava na posao. Neko
će reći da su starije osobe iskusnije, verziranije u poslu i samim tim
kvalifikovanije od nekog svršenog studenta i uglavnom će biti u pravu. Ali ima
i onih koji spavaju na svom radnom mjestu, u najboljem maniru komunističkih
vremena “radio, ne radio, svira ti radio” a nadređeni ne mogu da ih dodirnu,
sve i kad bi htjeli. Zašto bi se ti ljudi i zalagali kada znaju da im otkaz ne
prijeti, da su zbog pomenute nacionalne strategije nedodirljivi. Pričam samo o
državnim poslovima, zato što bi prava na njih trebala da budu jednaka, jer se
te osobe podjednako plaćaju iz mog i iz džepa nekog pedesetogodišnjaka iako on
ima veća prava na bilo koje radno mjesto. Gdje god se okrenemo nalazimo na
kvake 22. U svakom oglasu za posao se traži prethodno iskustvo, a kako ćemo ga
dobiti ako nas niko ne želi zaposliti bez tog iskustva. Tu se ogleda odnos
države prema nama, mladima. Ona ne pokušava da se bori za svoju omladinu, da
joj nudi mogućnost usavršavanja, da nudi karijere, iskustva, a mladi bi znali
da odgovore. Naravno, postoje oni koji bi najradije ostali na grbači roditelja
čitav život, lijeni i nezainteresovani ali nisu svi takvi, pričajmo o onima
koji vrijede.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span> </span>Čuo sam na radiju prije nekoliko dana da će uskoro
pacijenti snositi troškove u visini od 20% za sve usluge medicine, od
najprostijih pregleda do najkomplikovanijih zahtjeva. U istoj emisiji su radili
intervjue i jedna starija žena je rekla: “Ja mislim da nije u redu da
penzioneri plaćaju to, pošto oni najteže žive”. Moje mišljenje je, s druge
strane, da je vrijeme da muke ovog doba nose ljudi koji su nas u doveli u
ovakvo stanje. Ti isti koji su sada penzioneri nisu dizali glas kada su slali
ljude na Goli otok, nisu dizali glas kada je vladalo jednoumlje. Ćutali su i
kada se pozivalo na rat za mir i podržavali su međusobnu mržnju i razaranje.
Promjenili su gomilu vjera i nacija. Red je da stariji ponesu najviše tereta
ovog vremena jer mladi ljudi, rođeni od 1980te godine pa nadalje nisu
učestvovali u stvaranju svih kriza koje su nas zatekle. Danas je sasvim
normalno da diplomirani arheolog radi kao vozač, da politikolog (koji nije u
partiji) ide od jednog do drugog konkursa, shvatajući da su svi namješteni.
Normalno je i da ljudi specijalizirani za prevodilaštvo mogu jedino dobiti
posao kod ljudi sumnjivog porijekla i namjera. Niko ne nalazi ništa čudno u
tome kad na birou kažu inženjeru arhitekture da bi trebao da mijenja profesiju.
U šta, kafe kuvarice? Vjerovatno nigdje drugo studenti čiji je prosjek preko
9.5 mole za najobičniji posao. Nije ništa čudno da najgori najbolje prolaze,
nije čudno da ni ja, filozof po struci, radim kao pomoćnik knjigovođe, zato što
brzo kucam. Sve je to normalno. Zato niko nema pravo da nas poziva na
patriotizam. Niko nema pravo da nas pita šta smo uradili za državu, jer ova
država čini sve da nas se odrekne, odričući nam mogućnosti da obezbjedimo svoj
život, zasnujemo porodice, da se kulturno uzdižemo a intelektualno širimo. Ako
nekog zanima šire o ovom poslednjem, neka baci pogled na jedan od mojih
starijih tekstova – Virtualno intelektualni. Uostalom, ovaj tekst se najviše
bavio poslovnim prilikama jer nema te osobe koja misli da je Crna Gora sa
jednim aktivnim pozorištem i jednim bioskopom u šoping molu veliko stecište
kulture, kao ni neke ekstremne zabave ili javnog života.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span> </span>Sve što mogu poručiti je u skladu sa Preverom. Krčite,
samo napred, krčite sve mlado i zdravo na šta naiđete. Krčite, lažni
intelektualci koji ste prodali zdrav razum za državne sinekure, uništavajući
svu zdravu misao. Krčite i vi, lažni popovi, kojima je važnija nacija od Boga i
koji radite sve da nas zavadite i zatrujete nam dušu, umjesto da je liječite.
Krčite sa njima i vi, nazovi akademici, koji nas pozivate na poštovanje
nekakvih mrtvih slova ustava, umjesto da radite na razvoju kulture i slobode
svih ljudi. Krčite i vi opozicionari, koji predstavljate napaćeni narod tako
što vozite skupa kola i skrivate se u pozadini. A najviše krčite vi,
vlastodršci, koji ćete se radije boriti za kriminalce i trgovce drogom nego za
poštene, vrijedne i pametne ljude. Odavde nas vode samo dva puta. Prvi je onaj
u kome će čitava šuma biti raskrčena, u kojoj će ostati samo ljudi koji će
aplaudirati sami sebi, zadovoljni, zadrigli, prazni. A postoji i drugi put, u
kojem će se možda stvari promjeniti, u kojima će razum nadvladati a duh
pobjediti. Taj put je teži i nevjerovatniji, ali i čudnije stvari su se desile.
A onda se nemojte iznenaditi ako svi današnji trovači ljudskih duša u raznim
odorama budu osuđeni na zaborav, njihovi grobovi neobilježeni, imena obrisana
iz svih arhiva a potomci primorani da promjene prezimena te da se tako duh
naroda pročisti, kao nekad od kuge.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-13884713185018447832011-08-10T13:14:00.002+02:002011-08-10T13:14:29.032+02:00Misao o londonskim neredima (uticaji Ostrva, nedjeljama kasnije)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Za razliku od prethodnih tekstova, koji su predstavljali ideje i utiske koje je Ostrvo ostavilo na mene dok sam bio tamo, ovaj je drugačiji. On ne može biti direktan uticaj koji sam stekao dok sam bio u Londonu, jer su neredi počeli (srećom) nekih dvadesetak dana nakon što sam se vratio u Crnu Goru. Dvije nedjelje možda nisu dovoljan period da bi se u dovoljnoj mjeri shvatio mentalitet jednog grada ili naroda, ali predstavljaju određenu početnu tačku u sagledavanju nekog problema.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Neredi su počeli nakon što je policija usmrtila hicima iz vatrenog oružija Marka Dugana, oca četvoro djece, koga je policija izvukla iz taksija u kome se nalazio. Početne informacije su sugerisale da je došlo do razmjene vatre i da policajci nisu krivi što je u njoj stradao Dugan, ali juče je izašao rezultat nezavisne istrage koja je zaključila da on nije posjedovao nikakvo oružije kod sebe i da je ubistvo bilo hladnokrvno. Reagujući na ovo, stotine su šestog avgusta izašle na ulice Totenhema u sjevernom dijelu Londona. Do večeri se taj broj povećavao i noć se završila nasilnim sukobima između policije i demonstranata, što je dovelo do velikog broja povređenih, uhapšenih a mnoge zgrade i radnje su gorele. Kako su dani prolazili protest se proširio na sve siromašnije krajeve Londona a nakon toga i na druge gradove Engleske, tako da su dosad zabilježeni protesti u Mančesteru, Liverpulu, Birmingemu, Notingemu, Vulverhemptonu i drugim krajevima koje smo dosad uglavnom poznavali po imenima fudbalskih klubovima. Trenutni bilans je preko 700 uhapšenih, 1 mrtav, ogroman broj povređenih među demonstrantima i policijom, kao i materijalna šteta koja se već mjeri u desetinama miliona funti. U London je dopremljeno čak 16 000 policajaca a imajte u vidu da u tom gradu postoji najviše sigurnosnih kamera po glavi stanovnika.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Primjetili ste da koristim riječ demonstranti iako većina medija upotrebljava riječi kao što su nasilnici, kriminalci, lopovi. Zato bih prvo rekao par riječi o njima. Prvog dana protesta, naši mediji, ponavljajući papagajski ono što govore zapadne novine i televizija, su ih nazivali demonstrantima, nezadovoljnicima i sl. iz prostog razloga što mora da se napravi razlika između protesta kod nas i kod njih. Naši ljudi su uvijek huligani, divljaci, stoka, a ljudi zapada su demonstranti. Ali, kada je vrag odnio šalu i kada je čitav London ustao na noge, onda je priča morala da se okrene. Nemoguće da su to legitimno nezadovoljni ljudi, jer kako bi mogao da bude nezadovoljan narod države koja je članica EU, NATO i koja je jedan od predvodnika neoliberalne ekonomije, i nazvani su obesnicima, nasilnicima, huliganima. Pokušala je čak da se proda priča da su to emigranti koji opet nešto izvoljevaju, nalik na demonstracije u Parizu prije par godina ali smo na fotografijama mogli da vidimo crvenokose i plavokose anglosaksonce, kako rame uz rame sa crncima, indijcima, arapima zasipaju kamenicama policiju.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Kako je dakle moguće da građani jedne tako bogate i prosperitetne zemlje nose u sebi toliko bijesa? Što se kriminalaca tiče, kao i huligana, njima ću se pozabaviti kasnije. Istina je da Londonci žive daleko bolje od nas, kao i od najvećeg dijela zemaljske kugle, ali takođe je istina da je London najskuplji grad u Evropi, da je od prošle godine inflacija bila 10%, da cijene osnovnih namirnica rastu mnogo više nego plate. I kada se sve ovo uzme u obzir, opet je standard daleko viši nego kod nas, a o slobodi izražavanja i količini dijaloga da ne govorimo. Ipak, ne treba zaboraviti da su Londonci daleko osvješćeniji od nas (skoro koliko i Atinjani) i da je institucija demonstracija (nasilnih i nenasilnih) kod njih izrazito jaka. Oni jednostavno ne žele da u svom komšiluku vide da policija hladnokrvno ubija jednog čovjeka, koji je u najgorem slučaju bio sitni kriminalac. Oni takođe ne žele da cijene stalno rastu dok plate padaju zbog navodne ekonomske krize, a da oni koji su tu krizu izazvali sebi dodjeljuju bonuse. Takođe, oni nemaju više ideala, jer je sistem ratnog neoliberalizma učinio sve da se bilo kakva teorija koja zagovara neki novi sistem uguši, a nisu ni toliko glupi da se bore za prevaziđene i poražene ideologije kao što je komunizam. Ti ljudi nisu ni toliko naivni da ih zaplaše baukom nekog starijeg i goreg vremena (kao što se stalno čini u Srbiji) niti su ovce da slijepo prate sve što kažu gospodari (kao u Crnoj Gori). Takav čovjek, uvrijeđen, ponižen, obespravljen, bez ideje za koju bi se borio jer mu je sve oduzeto, nema šta druge nego da ide i uništava, da bijes koji je njegova država ugradila u njemu okrene baš protiv te države, da preraste u anarhiju.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span> </span>Volio bih da ovdje pišem o britanskim neredima kao o revoluciji, kao o ustanku narodu protiv prenaduvanog balona liberalizma koji nas vuče u propast, ali mogu samo da govorim o neredima, o nasilnoj anarhiji. Tome su doprineli mnogi. Nema sumnje da su se u sve ovo umiješale bande, koje nisu zainteresovane za pravo i pravdu, već koriste novonastalu situaciju da utvrde svoje položaje i da poharaju što se poharati može. Isto tako priroda čovjeka je ono što u ljudima često budi najgore porive, tjerajući nas da činimo sitna zlodjela ne razmišljajući o budućnosti i eventualnom višem dobru. Zato ne poričem da su se legitimne demonstracije pretvorile u nerede. Ali, imajući u vidu koliko to ide na ruku britanskim vlastima jer mogu da kažu da nisu oni problem, da je njihov sistem u redu, već da je to samo grupa bijesnih izgrednika i bandita, ne bi me čudilo da u svemu tome postoje ubačeni elementi, koji će obesmisliti čitavu priču. Nije nemoguće da je vlast dala mig određenim strukturama da sve ovo pretvori u jednu ogromnu i obesnu pljačku. To će dovesti do toga da, umjesto da svi stavimo prst na čelo i krenemo u naše velike demonstracije, sve ovo otpišemo kao prolazno nasilje ljudi koji nemaju šta pametnije da rade u svom životu. Ipak, i sami demonstranti su tome krivi, jer svoj opravdani gnijev nisu iznijeli tamo gdje treba, nisu se organizovali i rasturali City i Canary Wharf, djelove Londona u kome sjedišta imaju velike banke i korporacije koje su izazvale krizu zbog kojih je poslova sve manje, dok su plate sve niže a troškovi života sve viši, nego su polupali radnje svojih komšija koji pate zbog sadašnje situacije kao i sami demonstranti. Takođe, oni nisu umarširali u Mayfair, gdje rezidencije imaju najveći bogataši (zlikovci) zapadnog svijeta, i spalili ga sa zemljom, već su zapalili zgrade u kojima žive obični ljudi koji sada ne znaju šta će i kako će. Zato se bojim da rađanje revolucije iz anarhije nije moguće u zapadnom svijetu, jer je previše onih koji to sabotiraju. Previše su moćni a običnog čovjeka je isuviše lako sluditi, zbuniti i probuditi u njemu ono najgore. Istovremeno, intelektualna elita (na čelu sa ljudima kao što je Bernar Anri Levi) će im zamazivati oči revolucijama po svijetu i kršenjima ljudskih prava, što će dovesti do toga da neće vidjeti da ih revolucija u arapskom svijetu ne zanima, jer imaju isuviše problema kod kuće. Ostaje samo nada da će sledeći put sve biti snažnije, oslobođenije od ideologije, i da narod neće dozvoliti da ga zbune, slome i manipulišu. Do tada, svaka čast Londoncima na dobroj namjeri i pokušaju.<o:p></o:p></span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-41766017667333100272011-08-03T19:19:00.000+02:002011-08-03T19:19:20.723+02:00Jedan utisak nakon gledanja mjuzikla Čikago (uticaj Ostrva, drugi zapis)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Među stvarima koje London pruža su i ogroman kvalitet i raznovrsna ponuda kulturnih dešavanja. Tako nešto zaista nije čudno za tako veliki grad tog renomea, ali vrijedi pomenuti da ne pamtim kada mi se desilo da sam, od onoga što je bilo ponuđeno, htio da propratim makar 80% dešavanja. Zato je izbor pao na ono što je u ponudi najjeftnije, jer zaista nije bilo drugog načina da se odabere, sve je djelovalo podjednako privlačno i kvalitetno. Drugog dana mog boravka sam zato odlučio da pogledam mjuzikl “Čikago” jedan od kritički najhvaljenijih mjuzikla koji su izašli sa Brodveja. U međuvremenu sam saznao da je on zapravo urađen na osnovu predstave koja je igrala davne 1926. godine i koja je predstavljala satiru na tadašnju korumpiranu administraciju i sudstvo kao i na ideju kriminalaca kao zvijezda.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Čikago se daje od 1979. i na londonskom West End-u, kraju u kome se nalazi veliki broj različitih pozorišta i zahvata Covent Garden, Soho i Leicester Square, raznovrsna, užurbana i na svoj način originalna područja koja su često bila mjesto dešavanja poznatih pjesama, filmova i knjiga. Ako tražite duh Londona koji nadilazi njegove građane, ovdje možete naći jedan njegov dio. Nego, da se vratimo na mjuzikl. Imajući u vidu popularnost filma Čikago, koji je osvojio 6 oskara, u kome su uloge tumačili Ketrin Zita Džons, Ričard Gir i Rene Zelveger, pretpostavljam da su neki od vas upoznati sa radnjom i atmosferom djela. U Čikagu dvadesetih godina, cvjetaju vodvilj, kriminal i korupcija a priča se fokusira na lokalnu zvijezdu Velmu Keli i djevojku iz pozadinskog hora Roksi Hart koje veže to da su počinile zločin iz strasti i da pokušavaju da se spasu od presude uz pomoć nemoralnog advokata Bili Flina i usput pokupe što više publiciteta. Možete pretpostaviti da, kao i većina mjuzikala, radnja nije pretjerano zamršena, niti pretjerano inteligentna, ali u svakom slučaju postoje jasne karakteristike svih likova, kao i stepene radnje. Ipak, ono što je donekle izdvaja je njena tema, za koju se u monologu na početku kaže da je “ubistvo, pohlepa, korupcija, zloupotreba, preljuba, izdaja – sve one stvari koje su nam bliske i drage srcu”.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U samom mjuziklu, izuzev Roksinog muža Amosa, nema nijedne imalo pozitivne ličnosti a i on je pretjerana naivčina. To je donekle razumljivo, zbog teme i zbog pristupa koji nije preozbiljan i prije je satiričan prema nekim problemima. Opet, nije često da gledamo ispred sebe djelo u kome su maltene svi likovi negativni (a da ne spade u francuski realizam). Jasno je da su glavni likovi puni slabosti, hirova, zlobe i da ne treba da se saživljavamo sa njima, već da se smijemo i uživamo u sjajnim numerama koje mjuzikl nudi. Ipak, ovo me je podsjetilo na jednu staru tezu iz Aristotelove poetike. Govoreći o tipovima likova koja mora imati jedna tragedija on kaže da ta osoba ne smije biti previše bolja kao ni previše gora od nas da bi mogli da osjetimo njen bol i borbu, da se možemo saživjeti. Jedino ako se saživimo sa likovima možemo istinski uživati u onome što gledmao. Ovo nije kritika Čikaga, prije svega zato što je mjuzikl proizašao iz komedije, i da je samim tim tematika kao i atmosfera uvijek drugačija, da likovi mogu biti neozbiljniji i karikature, ali me je potaklo na razmišljanje. Gledajući današnje filmove, čitajući romane i posjećujući predstave, sve češće smo u prilici da vidimo potpuno negativne likove, kojima nisu strane sve one stvari koje smo gore pomenuli. Da li to znači da smo postali daleko gori nego što su bili stari Grci pa osjećamo bliskost u kontaktu sa takvim ljudima ili je nešto drugo u pitanju?<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Dovoljno je samo da prelistamo istoriju i nađemo u njoj hronologiju beščašća, zlobe, čudovišnosti da nam bude jasno da je zaista teško zamisliti da smo išta gori od naših predaka. Mislim da možemo pretpostaviti da nije onda to u pitanju. Zloba i dobrota su uvijek postojale, vjerovatno u jednakoj proporciji. Ljudi se često pozivaju na “dobra stara vremena”, pogotovo kada čitaju neke knjige anegdota i lijepih priča pa misle da je sve tako bilo. Recimo knjiga Marka Miljanova “Primjeri čojstva i junaštva” se zove “primjeri” zato što su to bile rijetkosti. Da su svi bili takvi, ne bi bilo potrebe da se piše knjiga koja navodi dobre primjere. Ne želim dalje da razvijam temu jer sam o njoj već pisao u tekstu pod nazivom “Generacije”. Prije će biti da je naše vrijeme ogoljenije u svakom pogledu umjetnosti i zabave i da je “dozvoljeno” mnogo više nego što je bilo ranije. Danas se ide do te mjere da čak nalazimo simpatije u djelima za one na koje su ljudi ranije gledali sa odvratnošću, ili su ih makar njihovi autori tako oblikovali. Tako u pozitivnom svjetlu može biti opisan masovni ubica, preljubnik, lažov, psihopata. Ranije su oni imali određene mane, ali uvijek su bili uopšteno dobri, i zato smo se mi identifikovali s njima, jer smo tu nalazili nešto bolju verziju sebe, nešto čemu bi mogli da težimo. Zato se danas diže glas protiv golotinje svuda, nemorala, nasilja i svaljuje se krivica na raznovrsna djela, bilo da su iz domena filma, književnosti, video igara ili nečeg četvrtog da predstavljaju uzore mlađim nasilnicima, prevarantima, zločincima.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Na sve ovo me je podsjetilo gledanje Čikaga. I smatram da je takva, ogoljena umjetnost dio duha vremena u kome živimo. Ona, sama po sebi nije dobra, zato što daje mnogima izgovor da se nazivaju kreativcima a zapravo samo koriste ružne riječi i gadne opise. Ali tako je bilo i ranije, ljudi su sebe nazivali kreativnim a samo su moralisali i crtali lijepe stvari bez ikakvog smisla i cilja. Zato treba to ružno upotrebljavati sa smislom, a ne isključivo sebe radi. Genijalnost umjetnosti je u tome što može od nečega ružnog načiniti lijepo i dobro djelo, govorio je Kant i potpuno bio u pravu. Uzmimo samo djela Bukovskog i Dejvida Linča, kojima ružno i brutalno nije strano, a posjeduju nevjerovatno kvalitetan umjetnički izraz. Treba uvijek gledati šta je s druge strane medalje. A što se tiče onih koji krive takva djela za nasilje i zlo, samo im treba skrenuti pažnju da je mnogo nasilja postojalo i ranije, te da su oni odgovorni za njihovu djecu i da su iste godine (sa samo četiri dana razlike) rođeni Čarli Čaplin i Adolf Hitler a u tome kakav je ko postao sigurno su uticali i njihovi roditelji. Teško da se radilo o tome da je Hitler bio okružen nasilnom, a Čaplin duhovitom literaturom. Zato, ima dobrog u tome što je sve ogoljeno, jer se ništa ne krije od nas, vidimo svijet čak možda i ružniji nego što jeste, zato niko ne može da se poziva na nevinost, nego svako ima podjednaku obavezu da ga učini boljim i ljepšim. Možda nemamo s kim da se identifikujemo u tim djelima, ali možemo sebe postaviti u njih i biti dobrodošla promjena u svijetu oko nas.<o:p></o:p></span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-21040546596765867512011-07-25T19:45:00.000+02:002011-07-25T19:45:57.000+02:00Na vrhu svijeta (uticaji Ostrva, prvi zapis)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Ovo je sto-pedeseti upis na ovom blogu i za njega sam spremao nešto posebno. Kao i u stotom blogu, planirao sam da spojim tekstove drugih ljudi, čitalaca i prijatelja za tu posebnu priliku ali nažalost, nisam uspio da ih uklopim na zadovoljavajući način. Svaki od tih tekstova, sam za sebe, je veoma dobar, ali nisam uspio od njih da napravim cjelinu koja bi odgovorila na postavljenu temu u potpunosti. Tako da ćemo taj vid jubilarnog slavlja ostaviti za blog broj 200, a možda ti tekstovi ugledaju svjetlost dana na ovim stranama u nekom drugom vidu.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Ovaj, kao i tekstovi koji će ga pratiti predstavljaju jednu mini-seriju, inspirisanu Londonom i britanskim ostrvom. Neću vam pričati o Vestminsterskoj opatiji ili Big Benu, kao ni o mjestima za izlazak, hrani, pivu ili predstavama u ovom velikom gradu. Nekoliko puta sam pisao utiske sa putovanja ali ovaj put ću to preskočiti iz dva razloga. Prvi se sastoji u nevjerovatnoj slojevitosti Londona i mogućnosti da se o njemu pišu tomovi, a da se opet ne zagrebe suština grada. Drugi je ličniji, jer koliko god tekstovi bili različiti od autora do autora, putopis je uvijek putopis, a ja bih radije da vam prenesem kako je boravak na Ostrvu uticao na mene, šta mi je padalo na pamet i o čemu sam razmišljao od momenta kada je moj avion uzletio sa beogradskog aerodroma. Na kraju krajeva, putopisa ima dovoljno, a ako želite kompleksnije opise talentovanijih stvaralaca koji su pisali o Londonu, obratite se Pekiću i Crnjanskom.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Ideja za ovaj tekst mi je došla maltene odmah nakon poletanja, tako da predstavlja logičan početak ove mini serije. Kada je avion dostigao visinu od nekih 10 000 metara, podsjetio sam se kako je biti na matematički najvišoj tački meni zasad dostupnoj. Bio sam te sreće da je nebo bilo potpuno čisto a ja smješten pored prozora i u prilici da uživam gledajući raznovrsne predjele evropskog kontinenta. U početku sam pokušavao prepoznati šta tačno u tom trenutku prelećemo, i to mi nikako nije uspjevalo. Možda samo pokušavam da prikrijem slabo poznavanje geografije ali sam mišljenja da to zapravo i nije toliko bitno. Kada gledamo sa vrha svijeta, granice nestaju, zato što su to zamišljenje, rukom povučene podjele koje su neki ljudi, koje ne poznajemo, napravili bez naše dozvole u nekom drugom vremenu. Zato Bog, koji oduvijek gleda sa visine, oslobođen problema žablje perspektive, poznaje samo kategoriju čovjeka, individue, bez ikakvih predrasuda. Vrh svijeta nam daje mogućnost da nam se zgrade, planine, putevi, ljudi ukazuju samo kao pojedinačnosti, da izbrišemo ljudske predrasude i forme koje smo sami sebi nadjenuli. Planina postaje pitoma, visoka, sniježna, zgrada lijepa, poslovna, plava, a čovjek sa te visine mali i simpatičan. Nestaju prisvajanja koja smo sebi i stvarima nadjenuli, ostaju kvaliteti. Zato smatram da biti bez predrasuda znači biti bliži Bogu, jer pravi i vrhovni Bog ne može imati predrasude. Smatram da je i to protiv negativnog, jer na kraju krajeva Bogu nikad ništa negativno ne možemo, niti smijemo pripisati (sem u nekoj igri riječi, kada umjesto “dobar” kažemo “ne-zao”).<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Nije vrh svijeta samo matematičko stajanje iznad ostalih i šira perspektiva. Ko na brdu ‘ak i malo stoji, nam jeste prva asocijacija, ali ne mora biti i jedina. Za Edmunda Hilarija vrh svijeta jeste bilo to što se prvi popeo na Mount Everest, s druge strane, Džejms Kameron je nešto nalik tome (“ja sam kralj svijeta”) uzviknuo kada je njegov film, Titanik, pokupio čak 11 oskara. Ali ne mora vrh svijeta biti nešto istinski veliko, čemu će čitav svijet morati da aplaudira. Estetika kao filozofska disciplina razlikuje dvije kategorije koje uzima kao svoj predmet – lijepo i uzvišeno. Dok je lijepo jedno univerzalno osjećanje koje može maltene svako da osjeti, makar gledajući lijep cvijet, uzvišeno je malo komplikovanije. Bivajući unutrašnje osjećanje, ono ne zavisi samo od “uzvišenog događaja” već i od unutrašnjeg čula i moralnosti onoga ko prisustvuje tome što se događa, da bi ga pravilno iskusio. Uzvišen je tako osjećaj koji imamo posmatrajuči moćne sile koje nas u svakom smislu nadilaze, ali i sve što je nevjerovatno “veliko” i maltene nepojmljivo u svom postojanju za naša čula. A biti na vrhu svijeta, znači na određeni način dodirnuti uzvišeno, učestvovati u onome za šta nam se u prethodnom trenutku činilo da možemo samo posmatrati. To je unutrašnji osjećaj potpunosti, ostvarenja važnog cilja i zadovoljstvo koje ne prestaje zbog toga, nezavisno od toga da li ste u raspaloj sobi, kriptodepresiji, u kafiću, planini ili u avionu na 10 000 metara.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Doći do vrha svijeta je zato cilj kojem težimo, jer kada dostignemo to osjećanje, onda ćemo sigurno sve posmatrati sa dobrom voljom, svakome davati šansu i o svemu suditi po njegovim kvalitetima. Vrh svijeta treba prvo odrediti pa onda sigurno koračati ka njemu, svakog dana određenim brojem koraka, ni presporo ni prebrzo. Ako idemo ka tome da dosegnemo vrh svijeta život nam neće proteći dok mi radimo druge stvari, već ćemo ga baš živjeti, u potpunosti. Za svakog od nas je vrh svijeta ono što nam je najbliže i najvažnije duši u određenom trenutku i kada ga dosegnemo, duša će biti na svom mjestu i bićemo u potpunosti ono što jesmo. Nećemo težiti da budemo ovakvi ili onakvi, niti ćemo bilo šta posmatrati koristoljubno, nečisto. “Duša je u izvesnom smislu sve”, govorio je Aristotel, i mi, upotpunjujući je, postajemo čitav svijet i bivamo iznad njega, kao i avionu. Za mene je vrh svijeta jedan poseban emotivni osjećaj, stiskanje za ruku istinskog saputnika i siguran korak napred. A šta nam je činiti kada vrh svijeta dosegnemo? Za tako nešto ću parafrazirati Artura Klarka – “sada je bio na vrhu svijeta i nije bio siguran šta će činiti sa tim, ali nešto će već smisliti”. Kada dosegnemo jedan, možemo, potpuniji nego ranije da zakoračimo ka sledećem vrhu, jer vrhova koje morate savladati nikad neće biti malo. U njima se nalazi sva ljepota življenja.<o:p></o:p></span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-28457843302954060152011-06-14T21:16:00.000+02:002011-06-14T21:16:04.563+02:00Postavljanje svijeta i uspostavljanje zemlje (šetajući Dukljom)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Danas sam posjetio </span><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;">Duklju, stari rimski grad koji se nalazi u blizini Podgorice i koji je značajan po tome što predstavlja najveću urbanu cjelinu na prostoru Crne Gore iz antičkih vremena, te zbog toga što je dao ime prvoj srednjevjekovnoj državi na ovim prostorima. U poslednje vrijeme je plod određenih kontroverzi, sukoba i nekih ne-baš utemeljenih teorija tako da se za Duklju danas vezuje mnogo više nego što bi trebalo. Istina je da je Duklja rimski municipium (što predstavlja drugu klasu gradova podređenih Rimu, prva klasa su kolonije) osnovan u prvom vijeku nove ere, koga su pretježno naseljavali Rimljani i Iliri, sve do invazije Ostrogota u petom i razornog zemljotresa u šestom vijeku koji je potpuno razrušio život u antičkoj Duklji (Doklei). Smatra se da je imala do deset hiljada stanovnika, visoke gustine naseljenosti i da je struktura stanovništva bila razuđena, tj. iako su se njeni građani dominantno bavili poljoprivredom i stočarstvom postoji pretpostavka da je bilo raznovrsnih zanimanja, da je bilo pjesnika, glumaca i drugih. <o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Mnogi će vam navoditi da je identitet ljudi na ovim prostorima vezan za antičku Duklju, što je jedno neozbiljno tumačenje. Čak ni Grci, koji su sačuvali ime, pismo, kulturu, jezik i neke običaje sa starim Atinjanima, Spartancima, Iraklioncima i ostalim, nemaju neke prave biološke veze sa njima, jednostavno ovi Grci nisu bliski ondašnjim. Koliko smo tek mi onda drugačiji, kada su nam kultura, običaji, vrijednosti, jezik i sve ostalo potpuno drugačiji od starih žitelja Duklje? O kasnijoj, srednjevjekovnoj Duklji, nakon što ona gubi svoj antički karakter u sedmom vijeku, takođe nema smisla govoriti, naši preci jesu Sloveni koji su je tada naselili, ali količina miješanja, ratova, seoba, promjena, nam govori da je čista romantika pričati o direktnim precima i posebnim vezama sa nekim ljudima koji su živjeli prije više od hiljadu godina. Jedina motivacija za tako nešto nam može biti sopstvena frustracija, koju onda liječimo baveći se dugotrajnim, kolektivnim ili recimo antičkim, identitetom.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Ali postoji neka ljepota i bliskost koju nam Duklja može pružiti, a o kojoj, koliko je meni poznato, nismo nikad slušali. Šetajući njenin najužim centrom, po nekadašnjem forumu, oko zidina hramova, prolazeći kroz baziliku osjetio sam nešto što mi se rijetko dešavalo. Zapravo mislim da sam to osjetio samo jednom, na atinskoj Agori. Gledajući širinu foruma, zamišljajući buku starog vremena, trgovce kako se cjenkanju, učene ljude kako se raspravljaju, vojnike kako samo šetaju i razmeću se oružijem a većinu kako provodi svoj svakodnevni život ćaskajući, šetajući, smijući se, osjetio sam duh jednog prošlog, nikad ponovljivog vremena. Osjetio sam da, iako kulturološki ti ljudi nemaju skoro ništa zajedničko sa nama, ljudski su nam potpuno bliski. Oni su imali iste strahove, iste želje, iste dnevne probleme i životne dileme. I tu je naša sličnost sa njima, ali ne samo sa njima, na taj način su nam bliske i Maje i Kinezi i Maori. Na taj način naša djedovina je Tenohtitlan, Stounhendž, Piramide.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>To me je podsjetilo na Hajdegera i njegovu teoriju koja kaže da umjetnost govori istinu, da je ona postavljanje svijeta, uspostavljanje zemlje. Ne volim ga nešto pretjerano, ali smatram da je ovdje bio u pravu. Umjetnička djela uvijek opstaju duže i opisuju bolje svoje vrijeme od svega drugog i tako je od praistorijskog čovjeka do danas. Prve ljude opisuju crteži u pećini Lasko, Grke opisuju njihovi hramovi i statue velikih ljudi i bogova. Rim najbolje opisuje Koloseum, srednji vijek crkve i katedrale, renesansu djela Leonarda, Mikelanđela i Rafaela i tako dalje. Jedan svijet se postavlja kroz njegova karakteristična umjetnička djela, koja ga opisuju, ali imaju svoju svrhu samo u njemu. Danas možemo da se divimo statui Atine, ali ne možemo da osjetimo njenu funkciju, možemo da uživamo gledajući Koloseum, ali njegovu svrhu nemamo u svojoj duši, samo je racionalno razumijemo. Isto tako ne postoji u nama pravi osjećaj za dukljanski hram Romi i Dijani, za njihov forum, ili baziliku u kojoj su se dešavale sve važne odluke. Zato smo mi različiti od žitelja Duklje, ali njihova djela, njihovi mozaici, statue i građevine nam opisuju to vrijeme, daju nam mogućnost da razumijemo kako je tada bilo i da razmislimo o tome kako je sada. Mi Duklju shvatamo kroz oči dvadeset-prvog vijeka i tako treba i da ostane, nema života u prošlosti, samo pouka. Rekao sam da umjetnička djela uspostavljaju zemlju. Materijal za umjetničko djelo je nešto iz prirode, recimo kamen, ali za razliku od kamena koji i dalje stoji negdje u Spužu i ne služi ničemu, kamen koji je ugrađen u dukljansku baziliku uspostavlja zemlju kao takvu, jer govori istinu o čovjeku tada, kao što neki drugi kamen na drugom mjestu govori o tom čovjeku na tom mjestu. Sav taj materijal zajedno, ugrađen u formu umjetničko-upotrebljivog djela, govori jednu dugačku hroniku o ljudskom rodu u cjelini, kao i o svemu što svijet i život jesu.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>To je ljepota jednog arheološkog lokaliteta kao što je Duklja. Ona predstavlja prozor u jedan prošli svijet, govori nam o nekim davnim vremenima i nekim davnim ljudima, koji su, u tom čisto ljudskom okviru, nama jako bliski. Možda su se molili drugim bogovima, imali druge običaje i govorili drugim jezikom, ali su imali iste probleme kao mi danas i smijali su se podjednako lijepo. Ona je takođe most koji nam pokazuje jednu univerzalnost ljudskog djelanja na zemlji i priča priču o jednom vremenu rame uz rame sa nekim, daleko poznatijim gradovima i arheološkim lokalitetima. Šta možemo mi za nju učiniti danas? Mogli bi da se borimo da ta priča ne bude zaboravljena, već da se što više istražuje, da stručni ljudi imaju više vremena i sredstava da nam je približe. Mogli bi da manje paradiramo a više radimo na očuvanju. A što se tiče pominjanja predaka, takva priča je najgore što možemo činiti. Šta mi vrijedi da sam imao pretke koji su jahali Pegaza i ubijali hidre ako sam sam nečovjek. Ili šta ima veze ako su bili nepismene budale ako ja sam radim koliko mogu na ličnom obrazovanju, na podizanju svijesti i na stalnoj dobrobiti duha? Samo slabi mogu da se oblače u stara, izlizana a navodno junačka odijela. Takvo ordenje im nikad neće stajati jer im ne pripada, vrijeme ocjenjuje samo individualne napore i uspjehe. To je poruka koja se sve vrijeme provlači, da smo kao ljudi uvijek bili slični i da svi zajedno izgrađujemo svijet i uspostavljamo zemlju, svako u svoje vrijeme i na svoj način. Budimo što bolji u tome i što originalniji, jer svako vrijeme i svako mjesto je priča za sebe u toj velikoj hronici čovječanstva.<o:p></o:p></span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-73819292341532320632011-05-21T13:48:00.000+02:002011-05-21T13:48:26.725+02:00Pripadanje<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">How do you dare to tell me that I'm my Father's son<o:p></o:p></span></i></div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">When that was just an accident of Birth.<o:p></o:p></span></i></div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">I'd rather look around me -- compose a better song<o:p></o:p></span></i></div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">`Cos that's the honest measure of my worth.<o:p></o:p></span></i></div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></i></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Teza: </span></b><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Nisam neki ljubitelj horskog pjevanja, čak smatram da je uzaludno i degradirajuće po intelekt trošiti riječi i ponavljati ono čime nas bombarduju sa svih strana ali za svrhu ove teze, prinuđen sam donekle to učiniti. A teza je da - težnja za pripadanjem, za identifikacijom sa jednom ili više grupa, struktura, mišljenja ili pravaca predstavlja slabost pojedinca i jedan vid kukavičluka. Psihologija mase nam jasno ukazuje da, što je gomila veća, to je manje indvidualnosti, tj. da kada pripadamo gomili nesvjesno gubimo sopstveni, a prihvatamo grupni identitet. Sve ono što smo mi sami, prestajemo biti, svega toga se odričemo u korist grupe kojoj smo odlučili da pripadamo. A kao što je Hegel davno rekao, svaka determinacija je negacija, odnosno svako određenje predstavlja jedno negiranje sebe. Kada sebi pridajemo neka određena, kao recimo da smo pripadnici jedne nacije, jedne vjere, jedne socijalne strukture, partije, umjetničkog pravca, filozofske škole, mi sebi odričemo sve što ne potpada u tu usku odrednicu. Prije nego što sebi damo neko određenje, mi imamo mogućnost da, radeći bilo šta, budemo bilo ko. Ali kada sebe određujemo, sužavamo svoje mogućnosti, prestajemo biti beskrajna duša i beskrajna mogućnost i postajemo jedan sužen prostor. O ovome je već bilo </span><span class="Apple-style-span" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 16px; line-height: 18px;">riječi na ovim stranama.</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span class="Apple-style-span" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 16px; line-height: 18px;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Ovih dana se u Crnoj Gori obilježava 5 godina od rezultata referenduma 2006-te godine i to daje zgodan šlagvort ovoj priči. Plastičan primjer nestanka ličnog u korist grupnog identiteta se dobro vidi na fejsbuku ovih dana. Masovno se mijenja profil slika, koja bi trebala da izražava osobu koja je nosilac profila u zastavu ili grb Crne Gore. Ljudi se svjesno odriču svog vlastitog imena, svog lika, svog identiteta i postaju identitet “crnogorac” u tom najširem mogućem okviru. Nije ovaj problem vezan samo za Crnu Goru, pa tako imamo ljude koji i dalje drže sliku “Pravda za Uroša” podređujući svoj identitet navijačkoj grupi ili “Kosovo je Srbija” itd. Svake godine srediom marta osvanu profili sa likom Zorana Đinđića a ni ja nisam bio imun na ovo pa sam dugo držao libijski grb kao neki neznatan znak podrške libijskom narodu zbog bombardovanja kojem su izloženi već više mjeseci. Moram istaći da, iako gorepomenuto horsko pjevanje želi da vas ubijedi u suprotno, pripadanje i snažna identifikacija postoji svuda, nije samo rezervisana za naciju, religiju ili navijačke grupe. Vi ste odlučili da pripadate i kada jasno kažete i čvrsto vjerujete da ste revolucionar, liberal, komunista, pripadnik ove ili one stranke, borac za ljudska prava, avangardni slikar, egzistencijalni filozof, romantičar, kreacionista i slično, vi ste sebe odredili i podredili vašu individualnost nekoj grupi. Postoji više razloga zašto težnju za pripadanjem možemo vidjeti kao lošu. Gornji stihovi iz pjesme Wind up, grupe Jethro Tull dobro oslikavaju suštinu tih problema. Umjesto da težimo sopstvenim uspjesima, „komponovanju ljepših pjesama“ mi se pozivamo na pripadanje nekoj široj grupi. Tako možemo sebi pripisivati neke trenutne uspjehe ovih grupa, iako mi ničim nismo tome doprinjeli. Svejedno, ako smo mi borci protiv rasizma, ako je u nekoj dalekoj zemlji ukinut aparthejd ponašaćemo se kao da smo sami nečem velikom doprinijeli iako je naša priča protiv rasizma bila svedena na lokalnu kafanu. Isto važi kada uspjeh nacionalne reprezentacije ili našeg vidimo kao potpuno svoj, lako je zaboraviti da smo poslednjih 10 dana proveli u neradu, u buljenju u televizor i besmisleno prelistavanje interneta, mi smo svjetski šampioni, nosioci slobodoumnih ideja koje oslobađaju Bliski istok i tako dalje. Druga varijanta je pripisivanje sebi tih grupnih osobina, pa ako je maksima Crne Gore čojstvo i junaštvo, samim tim što smo crnogorci mi imamo ove osobine, iako smo preksinoć u masi napali jednog, a dan posle bježali od onog ko nam se činio jačim. Tako smo mi borci za siromašne, za radnička prava ako vjerujemo u komunizam iako radnika u životu nismo vidjeli. Ili smo plemeniti i vrijedni jer sebe zovemo borcima za ljudska prava iako ne dižemo glas protiv kršenja istih svuda na svijetu, već samo tamo gdje bi nas platili. Na kraju, pripadnošću maskiramo sopstveni neuspjeh, sakrivamo neodgovornost i imamo osjećaj uspjeha u uspjehu drugih, bez želje da konačno mi nečim pridonesemo ovom svijetu i sebi.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Antiteza: </span></b><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Ne biram ustvari ništa, ni rođenje, ni ime, ni porodicu, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto. Još je čudnije što to moranje pretvaram u ljubav. Jer, nešto mora biti moje, zato što je sve tuđe, i prisvajam ulicu, grad, kraj, nebo koje gledam nad sobom od djetinjstva. Zbog straha od praznine, od svijeta bez mene. Ja ga otimam, ja mu se namećem, a mojoj ulici je svejedno, i nebu nada mnom je svejedno, ali neću da znam za to svejedno, dajem im svoje osjećanje, udahnjujem im svoju ljubav, da mi je vrate. </span></i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Meša Selimović je ovom rečenicom preuzetom iz romana Tvrđava, maltene objasnio čitavu poentu antiteze. Čovjek se rađa sam i ništa od onoga u šta ga to rođenje postavlja on ne bira. A istovremeno smo genetski predodređeni da budemo socijalna bića i nemoguće je biti potpuna individua, kao što je nemoguće biti čist potencijal. Zato umjesto da nam tu individualnost ukradu, mi je poklanjamo, u nadi da će nam ljubav sa kojom smo je poklonili biti vraćena, sa nadom da će nas i naša nacija voljeti i naša religija, naš umjetnički poziv, škola, princip vjerovanja ili naša profesija. Takođe, jako je teško izvlačiti pozitivnu energiju samo iz sebe, pa uspjesi grupa kojima smo odlučili da pripadamo mogu dati novi elan našim težnjama i omogućiti nam da ustanemo i da shvatimo da je sve moguće. Pripadanje grupi nam tako može pojačati naše potencijale ako su osobine koje vežemo za neku grupu zaista naše, a ne umišljene. Ta, već pomenuta ljubav, može da nam pruži više razumjevanja i otvorenosti prema pripadnicima drugih grupa i time može stvoriti nova zajedništva u kojima bi se spojile pozitivne strane obe grupe. Kao isključivi pojedinci, svako grupisanje nam djeluje kao nešto strano i negativno. Suština je da, kao socijalna bića, moramo pripadati nečemu, moramo voljeti neki viši ideal i nalaziti snagu u grupi, a ne samo u sebi.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Sinteza: </span></b><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Metod koji sam koristio u ovom tekstu je bio široko popularan u njemačkoj filozofiji na prelazu osamnaestog u devetnaesti vijek i predstavlja dobar način da se prikaže problematika koja ima svoje lice i naličje. Kao što rekoh, smatram da nečemu moramo pripadati, sad da li je to samo nečiji filozofski pravac, religiozno uvjerenje, fudbalski tim, nacija, politička struja ili sve to kombinovano nije bitno. Bitno je kako se unosimo u naše pripadanje i koliko nam sebe ostaje. Bitno je da ono što prepoznajemo kao vrlinu grupe nalazimo u sebi, ili ako je nemamo da to bude vrlina kojoj težimo, da ne koristimo tu grupnu vrlinu i grupni uspjeh kao opravdanje sopstvene nesposobnosti. Treba prvo biti čovjek, pa tek onda “tim”, “nacija”, “pravac”, “profesija”, “muzički ukus”… Možda još važnije od toga je da nam pripadanje bude most ka drugim ljudima, kako u svojoj, tako i u svim drugim grupama, a ne oruđe preko kojeg ćemo se dijeliti. Grupe su tu da pobijedimo samoću i otuđenost među ljudima, a ne da stvaramo novi način da se razdvojima. Takođe treba znati da je pripadanje vaš ličan čin, koji nije zapisan u kamenu i koji je uvijek izmjenljiv. Ako ste sada jedno, u bilo čemu, sjutra možete biti nešto drugo, to je vaše pravo a ne neka sramota. Zato što su grupe ljudska određenja koje su uglavnom smislili neki prije nas, a ne mi sami. Svojim pristupanjem mi činimo grupu realnom, one postoje zbog našeg pristupanja, ni zbog čega drugog i time predstavljaju još manji razlog za bilo kakve podjele. Moje današnje pripadanje se može zvati Štulićizam, jer čitav dan slušam genijalne stihove možda najboljeg benda na ovim prostorima, čije zalaganje je uvijek bilo Protiv negativnog.<o:p></o:p></span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-82687919691834330312011-05-01T12:48:00.003+02:002011-05-01T12:51:56.421+02:00Virtualno intelektualni<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> <i style="mso-bidi-font-style: normal;">„...sublimiran kroz urbanu znakovnost crpi leksiku ovovremenog svijeta“<o:p></o:p></i></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Ovaj tekst će biti prošaran sličnim kvazi-intelektualnim rečenicama virtualno intelektualnog življa koji nas svojim umotvorinama nesebično časti iz dana u dan. Neću nikog prozivati lično, mada ako vas zanima možete naći o kome se radi u svim citatima na koje ćete naići. Zamjereno mi je da u prošlom tekstu nisam bio dovoljno oštar i da sam u želji da ispadnem korektan umanjio sopstvenu argumentaciju. Razlog za takav, ublažen tekst je bio u tome što nisam htio nikoga da otuđim od svojih ideja, želio sam da me i druga strana čuje. Ovdje, druga strana, suviše ogrezla u samozadovoljštinu već izgrađenih kružoka istomišljenika ne može i neće da čuje ikoga ko ima nešto da kaže, zato je logično da ove riječi budu grublje i usmjerene na sve one koji nisu takvi. Rak se ne liječi, on se uklanja, precizno i odsječno, prije nego što zagadi čitavo tijelo.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right; text-indent: 36.0pt;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">“kao psihosocijalne atribucije ličnosti, dvije odvojene konstitucije individue”</span></i><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p></o:p></span></i></div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right; text-indent: 36.0pt;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></i></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Tako teške riječi upotrebljavam možda olako, ali pokušaću da objasnim. Divlji kapitalizam koji je zavladao kod nas nam ne dozvoljava da se čudimo što su poslovni ljudi oličeni u grabljivicama bez mjere, koji su spremni da gaze po leševima samo da bi uvećali svoj kapital. Ovakvih kapitalista ima svuda, njegovu neljudskog i nemoral su opisali mnogi pisci, filozofi, pjesnici, a možda najprijemčivija je njihova skica kao divljih pasa sa albuma Animals grupe Pink Floyd. Takođe nas ne čudi što su političari korumpirani i pokvareni, što u njima nema ničeg državničkog već isključivo sitničarske brige za lični i porodični interes, koji se opet očituje u vidu zauzimanja što većeg broja pozicija i grabljenja novca koji im ne pripada. Daglas Adams je davno zapisao da „bilo ko ko je sposoban da bude izabran za predsjednika, mora biti spriječen za zauzme tu poziciju“. Zato naš rak nisu ni političari ni biznismeni, već prije svega intelektualci. I taj rak je najsnažnije obuzeo Crnu Goru.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right; text-indent: 36.0pt;"><span class="Apple-style-span" style="color: white; font-family: 'Times New Roman', serif;"><span class="Apple-style-span" style="line-height: 18px;"><i></i></span></span><br />
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right; text-indent: 36.0pt;"><span class="Apple-style-span" style="color: white; font-family: 'Times New Roman', serif;"><i><span class="apple-converted-space"><i><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">“ta vizuelizacije tamne praznine koja je i izvor života i manifestacija smrti, to oslikavanje transcendentnog ambijenta koji izmiče deskripciji</span></i></span><span class="apple-style-span"><i><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">”</span></i></span><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><o:p></o:p></span></i></i></span></div></div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right; text-indent: 36.0pt;"><span class="apple-style-span"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="color: black; font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></i></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Od ovog raka boluju i zemlje regiona ali izgleda da je jedino kod nas metastazirao i da pacijentu prijeti da postane biljka. Možda vam nije poznato, ali Univerzitet Crne Gore nije uspio da se kotira ni među prvih 6000 svjetskih univerziteta. Ta rang-lista je odrađena po broju objavljenih radova u važnijim svjetskim naučnim časopisima. Kao poređenje, univerziteti u Ljubljani, Beogradu i Zagrebu, kojima takođe ne cvjetaju ruže su se makar plasirali u prvih 500. Ipak kako da nas to čudi kada su rektor, dekani i većina profesorskog kadra više vremena provodili po partijskim skupovima i mitinzima, ili se bavili trivijalnostima, nego što su pokušavali da doprinesu nauci u svojim poljima. Kada ste poslednji put čuli da je neki crnogorski pisac preveden na neki od velikih svjetskih jezika? Istovremeno ovdje se razbacujemo epitetima i hvalospjevima do te mjere da se čovjek začudi kako svi kandidati za nobelovu nagradu nisu iz Crne Gore.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right; text-indent: 36.0pt;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">“Tamo pepeo tiho pada kroz svemir i pokriva behar, bešumno pepeo leluja kroz ništa nad ničim, da bi se zaustavio na laticama bademovog i narandžinog cvijeta, što se tek otvorio u baštama nikog”<o:p></o:p></span></i></div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right; text-indent: 36.0pt;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></i></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Tu se krije glavni problem, samozadovoljavanje te „intelektualne“ elite. Jedni drugima pišu recenzije, vjerovatno dok zajedno ispijaju kafu i međusobno se hvale po medijima, domaćim i stranim. Od vas kriju činjenice da ih nigdje drugo nisu izdali, kao i to da im je prodavanost knjiga bilo gdje van Crne Gore mizerna, na nivou statističke greške. Jedini koji su ih čitali su njihovi pandani u zemljama regiona. Možda će neko za ovakvo stanje optužiti političare, ali time bi samo promašio metu. Igrom slučaja pratim i pratio sam „scenu“ u Srbiji i Hrvatskoj. Naša vlast i njen „represivni“ aparat je smiješan za ono što su predstavljali vladaoci kod naših susjeda tokom devedesetih. Pa ipak, bilo je zdrave kritičke misli u nekoliko listova tokom Tuđmanove neofašističke histerije kao što je i u Srbiji bilo slobodne rasprave, sastanaka i vrijednih radova od krajnje ljevice do ekstremne desnice za vrijeme najveće Miloševićeve represije. Na vlast se ne možemo vaditi, jer uvijek postoji, koliko god mali bio, prostor za nezavisnu misao.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right; text-indent: 36.0pt;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">„što dodatno pojačava metatekstualne, to jest kvazirealističke efekte filma“<o:p></o:p></span></i></div><div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right; text-indent: 36.0pt;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></i></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Jedini problem je što su taj prostor kod nas pojeli upravo ovi, virtualni intelektualci, koji su svojim činjenjem učinili mnogo štete našem narodu, njegovom mentalnom zdravlju i mogućnosti da raste, zato što mu se ovim dodatno krivi slika. S jedne strane ima isuviše kiča a sa druge strane ono što mu se predstavlja kao kvalitet, kao znanje, kao mudrost je samo simulacija svega toga. Ipak svi ovi citati koje sam naveo najbolje pokazuju zašto su ovi „intelektualci“ virtualni. Jezik koji oni koriste se graniči sa nerazumljivim, njegova suština nije u izražavanju mišljenja već u njegovom prikrivanju. S obzirom da naša virtualna elita nema baš puno šta da kaže ona priskače odličnoj taktici, koristi ogroman broj nepoznatih riječi i neobičnih formulacija da bi njima ostavila svoje čitaoce bez teksta. Oni su ovim sebi pridali čudotvorne moći, jer očigledno pretvaraju vodu u vino, odnosno jedne prazne riječi bez boje ukusa i mirisa čine mističnim, uzvišenim, inteligentnim. Postoji i druga taktika, nešto prizemnija. Umjesto da koriste nepoznate riječi, naši “intelektualci” se služe svim mogućim prostotama da bi time navodno pokazali kako su iskreni i snažni u svojem stavu. Jedini koji je psovkama dao smisao je Čarls Bukovski i svi njegovi plagijatori jednostavno djeluju smiješno i njihov intelekt kao i “ogoljena iskrenost” njihovih stavova je virtualna. Zato je naša situacija danas loša, jer je pred nas postavljena mogućnost da budemo ili dio vladajućeg tabora, da se prodamo za partijsku knjižicu i državnu sinekuru ili da pristupimo virtualno nezavisnom taboru i da svoje kreativne ideale zamjenimo za međusobno aplaudiranje i tapšanje po ramenu. Izbor nije između Cece i Leonarda Koena, već između Cece i Karleuše, zlog i naopakog. Mislim da je bolje biti pošten piljar ili čistač ulice (nemam ništa protiv i jednih i drugih) nego vladin i državni intelektualac, jer bih time prodao ono najljepše u sebi za tuđ interes a na štetu svih dobrih ljudi. Ne znam kako protiv ovoga, jer virtualni intelektualci zahvaljujući svim pozicijama koje su zauzeli, po nevladinim organizacijama, kulturno-umjetničkim odborima, medijskim kućama, umjetničkim selekcijama teško da će dozvoliti ulazak zdrave, kritičke i vrijedne misli. Ipak, nekad je dobro makar konstatovati rak, čak i kada ga ne možemo izliječiti možemo proživjeti na najljepši način ono što nam je ostalo. U našem slučaju, internet nam pruža mogućnost kakve takve organizacije i života zdrave misli, u prkos svima koji nas pokušavaju prevesti na njihovu stranu lažne inteligencije i kritike.<o:p></o:p></span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-28458418272967686692011-04-28T16:59:00.000+02:002011-04-28T16:59:08.427+02:00Politički korektan govor i rodna ravnopravnost<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Tema o kojoj govorim je jedna od popularnijih u poslednjih 5 do 10 godina, i s vremena na vrijeme ulazi u žižu javnosti. Poslednji put je to bilo u vidu ozbiljnog stavljanja prsta na čelo kada je u švajcarskom parlamentu postavljen zahtjev da se više ne koriste riječi „majka“ i „otac“ već „jedan od roditelja“, odnosno da se potpuno izbrišu rodne razlike. Obrazloženje za ovakav zahtjev se sastoji u sledećem: postojanje imenica kao što su otac i majka determiniše buduće roditelje da se ponašaju u skladu sa nekom prethodno definisanom ulogom, te su manje šanse da će „ženski roditelj“ imati uspješnu karijeru od muškog, na primjer.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Ovakva terminologija je možda prvi put prikupila ogromnu većinu populacije da kaže da su takve jezičke novotarije poprilična glupost a nas podsjetile na dio iz filma genijalne trupe Monti Pajton – „Brajanovo žitije“. U njemu jedan od likova odlučuje da ne želi da bude determinisan svojim polom, već da ima snažnu želju da postane majka i za početak traži od svih da ga zovu Loreta a on (ona?) će već u međuvremenu naći načina da zatrudni i ispuni svoj san da postane majka. Na primjedbu da nema matericu i da ne može zatrudniti Loreta kaže da je pravo svakog živog bića da bude majka i neće dozvoliti da je tlače. Pokret, čiji je član zato odlučuje da se njegovu/njenu borbu za materinstvo usvoji kao svoju jer predstavlja symbol njihove borbe protiv rimskih okupatora. Skeč se završava sa izjavom da je to jedino simbol borbe protiv realnosti. Priroda nije zainteresovana za naše jezičke zavrzlame i nikakve vratolomije koje mi napravimo neće promjeniti činjenicu da će uvijek isti od tih roditelja nositi dijete u sebi, roditi ga, dojiti i imati jaču biološku vezu tokom čitavog života od onog drugog. Ideja majke je tako duboko usađena u našu svijest da ne postoji mogućnost da je istisnemo i zaboravimo, makar dok ne zavlada nešto nalik ogromnim, državno-kontrolisanim inkubatorima u kojima će neka buduća totalitarna vlast odgajati svoje podanike i tako ih kontrolisati kao što je to urađeno u Hakslijevom „Vrlom novom svijetu“.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Kada smo suočeni sa ovako ekstremnim idejama moramo dovesti u pitanje koliko su legitimni umjereniji zahtjevi istog tipa, kakav je njihov smisao i da li dobro podržati ih. Ne predstavljam nikakav jezički komitet ali želim vam predočiti svoj stav, ovakav kakav je. Možda vam nije poznato ali gramatički su dugo vremena bile neispravne formulacije tipa doktorica, profesorica, poslanica, dok je recimo riječ ministarka imala pogrdno značenje. Ipak, jezik je živa stvar i široka upotreba su ove termine učinili gramatički ispravnim te su one postale dio književnog govora. Niko ne bi trebao da u tome vidi išta pogrešno. Ali šta ćemo uraditi sa zahtjevima da se izrazi koji nemaju svoju upotrebu u “živom jeziku”, uvedu kao gramatički ispravne? Te formulacije nam djeluju nakaradno pa čak i komično. Navešću samo lingvistkinju, vozačicu, filozofkinju, psihijatresu. Pretpostavljam da nikad niste čuli nekog ko koristi ove termine. Kao razlog za njihovo uvođenje pominju se tri argumenta: politička korektnost, uticaj jezika na razvoj mlade osobe i njene izbore, povećavanje jasnoće u našem jeziku.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Poslednji argument mi se čini najlegitimnijim i njegovo obrazloženje se sastoji u sledećem – predikat se uvijek određuje prema rodu subjekta, kao što vam je svima poznato. Zato, kada bi recimo rekli “psiholog je utvrdio” ne bi znali da li se radi o muškarcu ili ženi, jer je psiholog imenica muškog roda i zasad naš jezik ne poznaje njegov ženski rod. Kada se radi o jasnosti ovo zaista može biti problem. Doduše, kada bi rekli “psiholog Milica Todorović je utvrdila” nama bi jasno bilo o čemu se radi. Mišljenja sam da ovo rezonovanje zaista stoji ali više ima snagu dopunskog argumenta. Jednostavno, uproštavanje jezika koje se njime zagovara stoji, ali nam nije zaista toliko neophodno da bi uvodili, našem jeziku neprirodne, nove izraze. Sledeći argument je uticaj jezika na razvoj mladih osoba. Ovo zaključivanje je slično onom neobičnom (da se kulturno izrazim) predlogu s početka teksta. Velika većina profesija u našem jeziku stoji u muškom rodu što navodno dovodi do toga da djevojke i žene ne vide sebe u tim ulogama. Iz nekog razloga se smatra da, ako je rudar muškog roda, Ivana ne može sebe vidjeti u toj ulozi. Praksa nam pokazuje da ovako nešto zaista nije tačno. Uzmimo gorepomenutog psihologa, to je imenica muškog roda a opet ogromnu većinu diplomiranih psihologa, kao i studenata psihologije (čini mi se nekih 80%) čine žene. Isti slučaj je recimo sa ginekolozima (iako je “taj” ginekolog) ili računovođama. Sve su to pretežno ženska zanimanja iako nose imenice muškog roda. Pristalica sam teorije da jezik u velikoj mjeri utiče na naša razmišljanja i osjećanja, a samim tim i na naš razvoj i mogućnost ostvarenja ali u ovom slučaju se pokazuje da su razlozi naših karijernih izbora negdje drugo.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Ostaje glavni argument, takozvana politička korektnost na kojoj se najviše insistira. Zašto, ako Stefan Đukić, osoba muškog roda, može u svojoj diplomi da ima titulu diplomiranog filozofa (isto muškog roda) a njegova koleginica “ta i ta”, ženskog roda, nema titulu ženskog roda u svojoj diplomi? Sa čisto jezičke strane, ne vidim smislenost ovakve teze, štaviše smatram je kontraproduktivnom. U značenju riječi bitne su mnoge stvari, ali pol nije jedna od njih i smatram da je naša dužnost da samu suštinu riječi ne razvodnjavamo slučajnostima. Potrebno je afirmisati šta je to filozof, psiholog, računovođa, stolar, pekar, nadzornik i tako dalje, naročito danas kada se svi slažu u tome da je školstvo u rasulu, da je znanje devalvirano nemamo vremena da se bavimo ovakvim stvarima. Ako bi insistirali da je problem što je filozof imenica muškog roda (a nema ženskog parnjaka), to znači da mi filozofa isključivo shvatamo kao bradatog starca koji nešto mudruje. Ali ako bi filozofa shvatali kao osobu koja gaji zdrav skepticizam, koji se čudi ustrojstvu svijeta i pokušava da ga odgonetne, kome spekulativno mišljenje, ali i suština egzistencije predstavlja poziv, onda rod prestaje biti bitan. Tako stvari stoje i sa ostalim profesijama. Ukratko, insistiranje na političkoj korektnosti povodom roda imenica po meni predstavlja korak u pogrešnom pravcu. Treba težiti depersonaliziciji pojmova i afirmisanju njihove suštine, zato što ideja filozofa, pisca, doktora, ali i ideje pravde, milosrđa i Boga nemaju pol u sebi i nema potrebe da im ga namećemooji nemaju utemeljenje ni u zdravom razumu. Da li mislite da to što je Pravda ženskog roda, znači da su osobe muškog roda nepravedne i da moramo da imamo muškog parnjaka te imenice, recimo “pravdo”. Ne slažem se sa tim, kao što se ne slažem sa tim da majka treba postati samo jedan od roditelja i time da izgubi na svojoj prelijepoj posebnosti.<o:p></o:p></span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-39743570226983567592011-04-12T15:45:00.000+02:002011-04-12T15:45:11.790+02:00Bježati ka<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Kada razmišljamo o jeziku ili ga jednostavno govorimo, određene riječi spajamo bez razmišljanja da li bi one mogle funkcionisati na bilo koji drugi način. Takav je slučaj kad recimo kažemo da je osoba „oporavljena od nečeg“. Ako pomislimo da se neko oporavio, uvijek tu misao prati predlog „od“, zato što taj neko mora biti oporavljen od nečeg, inače zašto uopšte počinjati priču. Iako tu ne postoji neka logična nužnost, mogli smo reći da je on oporavljen zbog, ili oporavljen uprkos ili nešto treće, ali nekako te sintagme skoro da ne koristimo. <o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Jedan takav spoj riječi predstavlja moju današnju temu. Kada govorimo o bježanju, uvijek ga koristimo kao bježanje od nečega, nije bitno za našu priču čega. Jednostavno, ako smo već priznali da smo bili prinuđeni da bježimo, red je da spomenemo šta nas je to natjeralo na bijeg jer je to najšire prihvaćena forma tih riječi. Uvijek se bježi od nečeg (ili eventualno zbog nečeg), a ne do, uprkos, sa ili, a to će biti naša tema, nikad se ne bježi ka nečem. Ako koristimo predlog “ka”, onda smo prije toga uglavom koristili neki “mirniji” glagol kretanja, recimo idemo, putujemo, hodamo i ili eventualno težimo ka nečem. Nije potrebno ovo dalje da obrazlažem, riječi bježati ka se ne koriste zajedno i tu ne treba dalje izmišljati toplu vodu.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Ipak, jezik je živa stvar i riječi treba shvatati prije kao lego kockice. Istina, one možda jesu predviđenje za spravljanje onoga što nam kažu u uputstvu, ali ako pustimo našoj mašti na volju, možemo napraviti neke nove oblike, i tako od nečega što je bilo predviđeno za kamion, mi napravimo svemirski brod, jahtu ili zgradu. Taj novi oblik nam može biti upotrebljiviji, ljepši a samim tim i bolji od onog što je bilo namijenjeno. Takva je stvar i sa jezikom, rečeno nam je kako da ga upotrebljavamo, ali ako postoji način da ga koristimo bolje i ljepše i još važnije, ako može učiniti naš i život drugih ljepšim, onda smo dužni da se sa njim igramo kao što smo se nekad igrali lego kockicama. Ako sumnjate i pozivate na poštovanje pravila, jer smatrate da jezik održava suštinu stvari u objektivnom svijetu, time odričete svaki kreativni rad, borite se protiv svake poezije i proze, protiv mnogo lijepog i inspirativnog umovanja i najgore od svega, odričete čovjeku mogućnost da bude čovjek, već pravite od njega mašinu za bilježenje.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Zato želim da pričam ovom prilikom o bježanju ka, koliko god ta sintagma djelovala na prvi mah neprirodno. Moram prvo razjasniti zašto uopšte govorim o bježanju. Da živimo u nekom idealnom svijetu, vjerovatno ne bi nikad bili primorani da bježimo, već bi svaka kretnja bila plod zadovoljstva, a ne straha i potrebe. Ali prelistajmo samo današnje vijesti iz svijeta. Japan je podigao stepen opasnosti od radijacije na 7, što je najviši mogući nivo i izgleda da stanje u elektrani Fukušima prijeti da bude gore od onoga što se desilo u Černobilu prije 25 godina. Spekuliše se da do pretjerane kontaminacije radioaktivnim materijama dolazi zbog oklijevanja vlasti da potpuno ugase reaktore i krenu u njihovo zatrpavanje. Umjesto toga oni su se nadali da će sanirati preveliki problem kako bi imali što manje novčane gubitke i ta pohlepa prijeti da bude kobna po mnoge obične ljude. U međuvremenu za bombardovanje Libije, samo su SAD potrošile preko 600 miliona dolara, cifra kojom su mogli da riješe siromaštvo u makar jednoj afričkoj zemlji, a oni su taj novac “uložili” donoseći siromaštvo i patnju onima koji do sad nisu bili u takvim problemima. Ove globalne primjere možemo onda prevesti na mali nivo, i pročitati da su neke siledžije prebili i pokrali staricu, da je u obračunu kriminalaca stradala djevojčica koja je tuda prolazila i tako dalje. Iste bolne primjere ćemo naći u našim životima, svako ima svoje, nećemo ih nabrajati.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Teret ovog svijeta je pretežak za leđa jednog čovjeka, a svjetski bol prejak da bi ga jedno srce nosilo u sebi”, pisao je Oskar Vajld i ništa ne možemo dodati toj misli. Opet, neki od nas ne mogu ignorisati sve to. Ne kažem da trče od nesreće do nesreće i plaču kako je sve nepravedno i teško, već jednostavno, pogađaju ih neke stvari, osjećaju ih kao da se njima dešavaju, možda zato što su im se nekad i desile i onda nanovo proživaljavaju i saosjećaju. Zbog svih tih teških stvari prinuđeni smo da bježimo, da bi nekako sebi olakšali sav taj teret. Tako možemo reći da bježimo od svjetskih nedaća, od nepravde, tuge, patnje i bola. Moramo bježati da se ne bi raspali ili se predali potpunom pesimizmu i mraku. I baš tu bih ja uključio ovu jezičku igru o kojoj pričam, nećemo više bježati od nečega, već bježati ka nečem, kad smo već očigledno prinuđeni da to činimo. Bježimo ka, zato što je to naša snaga da bi se borili protiv negativnog, da bi, ispunjeni nečim lijepim (tim nečim ka čemu smo pobjegli, u čemu god nalazimo tu ljepotu, sreću i snagu) mogli da opstajemo u tom tužnom svijetu i da naše činjenje uvijek bude na dobro tog istog svijeta. Bježanje od nije samo po sebi loše, ali daje našim mislima fokus prema tome lošem, zato što u toj riječi kažemo da bježimo od recimo patnje. Ali ako bježimo ka, onda je akcenat stavljen na to lijepo, na tu našu snagu, bježimo ka osmjehu, bježimo ka knjizi, ka ljubavi, ka vjeri u bolje. Ne zaboravljamo da ono loše postoji, jer inače ne bi bježali, ali nas ono ne deprimira, zato što mi bježimo u ono lijepo koje će nas okrijepiti i dati nam snage da ponovo izađemo na oči lošem, ružnom i nepravednom. To je ispravna snaga eskapizma, koji u zdravim količinama ima isključivo pozitivan uticaj na nas, pokazujući nam jedan bolji put koji mi usvajamo i onda pokušavamo unijeti u ovaj svijet, kakav je da je. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Eskapizam nas može održati i dati nam razloga da se borimo iz dana u dan. Zato ja neću više bježati od, već ću uvijek, kada me primoraju, bježati ka, da sjutra ne bi bilo potrebe za bilo kakvim bijegom. To je još jedan vid borbe protiv negativnog.<o:p></o:p></span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-20039659598018382782011-04-06T17:40:00.000+02:002011-04-06T17:40:08.074+02:00Korupcija i nepotizam i kako protiv njih<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Ako postoji nešto zajedničko svim državama koje su ispale iz Jugoslavije, to je ogroman problem sa korupcijom svih vrsta i na svim nivoima. Postoji više uzroka tome, ali nesumnjivo da u velikoj mjeri leži u tome što je prelazak sa socijalističkog na neoliberalni koncept ostavio more prilika za prevarante i pokvarenjake kojih u našim državama imamo na izvoz, i koji su više nego umješno iskoristili rupe koje su nastale u tranziciji između ta dva sistema. Tome dodajmo stare navike namještanja poslova, radnih mjesta i svih drugih pogodnosti ako ste bili rođak, prijatelj nekog partijskog čelnika, te ako ste sami partijski čelnici. Jedina razlika između tog i ovog sistema je što su danas takva nepočinstva legalizovana. Vi se prijavite na konkurs ili tender, ispunite sve uslove i dostavite vašu ponudu, sigurni da ste učinili najviše što ste mogli, a nekad i najviše što je moguće ponuditi. Ipak, neko drugi dobije mjesto ili posao, a pošto ponude najčešće nisu transparentne vi ne možete znati šta je taj neko drugi ponudio ili kakve je kvalifikacije naveo pa vam ostane samo da se češete. S druge strane, možda poznajete osobu ili firmu koja je bila “bolji” izbor od vas i pritom znati da on/ona/oni nikako nisu bolji od vas, nego da su stvari veoma drugačije. Ovo se često dešava. Opet, čak i ako je izbor bio transparentan i naizgled je najbolja ponuda zaista pobijedila, vi možda znati da su podaci našminkani a traženo znanje i diplome isfabrikovane ali ne možete ništa uraditi. Proces je legalno okončan i njegovom obaranju se teško možete nadati, čak i kada bi on uslijedio, to bi došlo toliko kasno da ne bi više bilo bitno.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Korupcija u svom osnovnom značenju predstavlja promjenu na gore, kvarenje, iz onog čistog i prostog nastaje nešto iskvareno, nesavršeno, pogrešno. U slučaja država radi se o dekandenciji vrline, pravde i morala i najčešće se koristi kao pojava potplatljivosti ljudi zaposlenih u državnoj administraciji, nezavisno od pozicije koju zauzimaju. Otud stalno pominjanje da je neko “korumpiran”. Češće od potplatljivosti, korupcija dolazi u obliku nepotizma, odnosno favorizovanju rođaka ili prijatelja bez uzimanja u obzir njihove prave vrijednosti, kao u primjeru koji sam naveo gore.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Svi znamo da ovako nešto postoji i da je svuda oko nas, na svakom mogućem mjestu i nerijetko se upitamo šta nam je činiti? Kao i sa svakim pitanjem koje se odnosi na neko loše stanje u državi, većina će odgovoriti da to nije fer ali da ne možemo apsolutno ništa uraditi. Oni malo optimističniji se nadaju da će kojekakve evropske komisije i međunarodne antikorupcijske agencije počistiti i naše dvorište, eto, zato što su tako dobri i njima to odgovara. Treći se nadaju da će se sve nekako srediti i da makar naša djeca neće imati ovih problema. Lijepo je misliti na svoju djecu i njihovu djecu i sve druge članove generacija koje dolaze ali to ne znači da ste vi sami nešto manje vrijedni i da ne treba da želite dobro za sebe. Loše je kada se radi nešto (recimo, netaktično trošenje energenata) zbog čega je dobro nama a neće biti dobro onima koji dolaze, ali ne činiti ništa dobro u ovom vremenu zato što imamo utjehu da će nekome nekada biti bolje je, jednostavno rečeno, neozbiljno i slabo. Što se tiče svih tih evropskih i svjetskih inicijativa, one će možda, ako im bude u interesu, jednog dana zavesti red zbog koga će nama, običnim građanima biti bolje, ali sama svijest će tu malo dobiti, bićemo primorani da ne činimo istinski loša djela i to nije nikakav uspjeh, to bi trebalo da se podrazumijeva.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Imam par ideja kako bi moglo nešto da se uradi, makar na ličnom nivou, nešto što ne škodi nimalo a može da pomogne i podigne svijest o ovakvim problemima. Sigurno svi znate ljude koji su došli do pozicija koje ne zaslužuju partijskim vezama, zato što su na razne načine vezani sa nekim moćnicima iz svijeta politike i “biznisa”. Neki od njih zauzimaju nebitne pozicije i možda samo primaju platu da bi smetali i ne radili ništa. Drugi su pak uzeli mjesto koje zaslužuje neko bolji i vrijedniji, a treći, oni najopasniji, uprkos svojoj nestručnosti zauzimaju mjesta koja moraju biti povjerena boljim i stručnijim ljudima, takva su mjesta recimo ljekara. I ovdje se pokazuje koliko je korupcija opasna, zato što će vaš život možda zavisiti od nekog ko se tu našao prevarom i kršenjem mnogo moralnih i zakonskih načela. Naravno ovakve prevare postoje i na velikom ali čisto sumnjam da iko ko ovo čita planira da učestvuje na tenderu za izgradnju mostova, auto puteva ili hotelskih kompleksa pa to možemo ostaviti sa strane. Problem je u tome što za ljude koji na takve načine dolaze do pozicije ne govorimo da su loši, da su prevaranti, da su smradovi, sami dopišite izraz koji preferirate. Ne, mi za njih kažemo da su se snašli, a za one koji se bune protiv toga da su zavidni, a za partijske šefove i moćne tate kažemo da vole svoje familiju i da je lijepo što čine za prijatelje i porodicu. Jezik ima veliku moć i ako sumnjate u to samo pogledajte način na koji izvještavaju svjetske medijske agencije. Negdje kažu opozicija, negdje pobunjenici, negdje mirni demonstrantni, a negdje teroristi i zlikovci za ljude koji maltene izgledaju isto a svakako koriste iste metode. Samo je pitanje na čijoj su strani, i ako su na našoj potrudićemo se da im damo pozitivnu odrednicu i pribavimo im sve simpatije jer će nam možda nekad biti potrebni. Znate i sami da ovo radi, osjetili ste na svojoj koži ako ste iz Srbije ili Crne Gore. Mogli ste biti najiskreniji pacifisti ali ako bi ste pričali sa ljudima sa zapada često bi vas podozrivo gledali i očekivali da se izvinite za sva ubistva koja ste učinili, jer vas je njihov medij takvim učinio. Poenta je da, ako za ljude koji preko veza sa vladajućim partijama dobijaju poslove i pozicije kažemo da su se “snašli”, time im samo dajemo za pravo i poručujemo da, kad mi budemo imali veze, i mi ćemo se “snaći”. Ali ako kažemo da su slabići, poslušnici, nemoralni, i ako tu pojavu budemo stalno ocjenjivali istinski negativno, možda će se nešto promjeniti, makar u vašoj svijesti i svijesti ljudi oko vas. Možda će se makar jedan od njih posramiti i odustati od svoje pozicije. Možda neko drugi neće htjeti da “sredi” tako neku funkciju, jer će osjećati grižu savjesti. To ne možemo znati dokle god ovako loša djela ne nazivamo onako kako zaslužuju. Naravno, možda je nečija alternativa bila da umire od gladi, ali takvi ljudi zaista rijetko mogu naći vezu igdje, najčešće su to oni koji imaju dovoljno ali bi htjeli da imaju i više i samim tim zaslužuju našu porugu. To bi mogao biti prvi nivo, potpuna promjena riječi i misli koje imate za takve ljude i za takva činjenja, što više glasova pobune, to će se bolje osjetiti da neka bolest postoji. Drugi nivo bi bio nešto ličniji. Možda surovo zvuči, ali bi sigurno trebali da budemo malo neprijatniji i snishodljiviji prema onima za koje znamo da su preko veza ušli na mjesta koja zaslužuju bolji, sposobniji i školovaniji, zato što to nije ništa manje sramotno nego nešto ukrasti ili nekoga slagati. Pogotovo kada se radi o državi, jer je ona svojina svih nas, ne postojite vi radi države (i partijskih službenika) već svi oni postoje radi vas. Takođe, glavna odgovornost je na vama, da ne pričate protiv korupcije kada vas pogađa, a da koristite njene pogodnosti na sledećem ćošku. U tom slučaju niste ništa bolje od loše države u kojoj živite i samo doprinosite onoj staroj – kakav narod, takva vlast.<o:p></o:p></span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-61852884583602831752011-03-22T22:46:00.001+01:002011-03-23T00:41:18.033+01:00Napred Gadafi!<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> Teško je ovih dana voljeti Moamera Gadafija. Mediji u svijetu kao i kod nas čine sve da blate i izvrnu ruglu libijskog vođu revolucije (što mu je i zvanična titula kojom vlada zemljom). Pokazuju nam jednog ekscentričnog čovjeka, koji se uglavnom oblači na čudan i nama stran način, okružen ženskim tjelohraniteljima i kažu da koristi plaćenike da bi se razračunao sa nemirnim dijelom zemlje i da je naredio pilotima da bombarduju demonstrante. Takođe kažu da posjeduje ogromno bogatstvo i da je diktator, da ne poštuje nijednu vrijednost civilizovanog svijeta. Sa druge strane su uglađeni svjetski državnici, demokratski izabrani, školovani u najboljim školama, među njima i jedan dobitnik nobelove nagrade i vidimo ih kako napadaju istog tog Gadafija, ali samo zato što ih je on primorao na to, što je odlučio da se krvavo razračuna sa opozicijom a </span><span class="Apple-style-span" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 16px; line-height: 18px;">oni mu to ne mogu dopustiti.</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> Ipak kada čitate komentare po domaćim sajtovima, vidjećete da preovladavaju oni koji ga podržavaju a da su glasovi koji navijaju za „međunarodnu koaliciju“ u velikoj manjini. Ako otvorite fejsbuk, naići ćete na veliki broj ljudi koji je za glavnu sliku na svom profilu stavio Gadafijev lik, ili zelenu Libijsku zastavu, ili orla sa grba. Ako budete malo dalje tražili vidjećete da grupa „Support for Muammar al Gaddafi from the people of Serbia“ u trenutku dok ovo pišem ima 37565 članova, a grupa „Gadafi brate, Crna Gora je uz tebe“ je za samo dva dana skupila 2,669 poštovalaca. Kao poređenje za Crnu Goru mogu vam dati grupu koja poziva građane Crne Gore da se na predstojećem popisu izjasne kako govore crnogorskim jezikom, grupa koju je očigledno sponzorisala vlada i/ili neka od političkih partija. Ona je od septembra prošle godine skupila 3,796 ljudi. U svakom slučaju, internet je odličan pokazatelj da Srbi i Crnogorci ovih dana navijaju za Gadafija i da je većina tekstova i komentara na neki način povezana sa podrškom Libijskom narodu i njihovom lideru.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> Neki će reći da nešto nije u redu sa nama, da nas ničemu nisu naučili naši „zapadni prijatelji“ i da smo i dalje fašisti opterećeni nacionalizmom, devedesetima i anti-zapadnjaštvom. Ovako nešto ne ide dalje od obične uvrede i više govori o onima koji izriču takve stavove a ja bih iskoristio sledeće redove da objasnim svoj stav i vjerovatno stav većine koji danas navijaju za Gadafija i Libijce. Neprijatelji jednog čovjeka mogu dosta toga da nam kažu o njemu i to je suština ove priče. Dok je sukob u Libiji bio isključivo između vladinih snaga i pobunjenika, ljudi na ovim prostorima su imali uglavnom ambivalentan stav. Neki su podržavali pobunjenike i nadali se demokratiji ili nekom socijalističkom samoupravljanju. Drugi su navijali za Gadafija zbog ličnih simpatija prema njemu. Ipak većina nas je posmatrala to kao unutrašnju libijsku stvar o kojoj ne možemo znati dovoljno jer nismo tamo, niti imamo rođake ili prijatelje koji bi nam mogli objasniti pobliže kakva je priroda sukoba, jer ako su nas nečemu naučili ratovi devedesetih to je da sukob nikad nije crno-beo i da nema tako nečeg kao što su dobri i loši momci kada se potegne oružije. Što se samog Gadafija tiče, svjesni smo da on nije među „dobrim momcima“ čim je toliko dugo na vlasti, da posjeduje ogromno bogatstvo i da se ponaša osiono jer mu to položaj dozvoljava.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> Ovo se promjenilo prije par dana, nakon što je počela operacija "Odisejeva zora". Dilema više ne postoji, onaj ko protiv sebe ima zapadnu vojnu mašineriju je na našoj strani. Razloga za ovo ima više. Prvi je logičan, te iste zemlje su bombardovale SR Jugoslaviju odnevši sa sobom preko 2000 nevinih života, koje su nonšalantno upisale kao kolateralnu štetu. Pogađali su bolnice, televiziju, putnički voz u pokretu i razne druge civilne ciljeve i usmrtile ljude koji ništa nisu imali ni sa Miloševićem ni sa Albancima, već su se samo našli u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Njihove porodice nisu dobile odštetu, kao ni jednu riječ izvinjenja, već izjave kako bi trebali da objasnimo svojoj djeci da smo za to sami krivi, da NATO predstavlja dobre momke. Ali osim tog emotivnog razloga ima i drugih. Navijati za autsajdera je nešto najprirodnije svakoj normalnoj osobi i tako mi, nepopravljivi idealisti i optimisti, želimo da vidimo kako libijska odbrana, malobrojna, neiskusna, slabije obučena i opremljena može da odoli najmoćnijoj svjetskoj sili. Tako nešto bi nam dalo tračak nade da se svjetskim siledžijama može odoljeti i da postoji neka nada da neće sila uvijek da nam kroji sudbinu. Treći je u iskrenosti. Kada se Gadafi obračunavao sa pobunjenicima rekao je da će ih razbiti, da neće pokazati nikakvu milost i on je to zaista mislio. Sarkozi, Obama, Kameron i ostali govore o tome kako žele da zaštite civile, da spriječe sukobe, da uvedu demokratiju. Za tako nešto su dostojni prezira jer nema osobe koja je povjerovala u ovo. Koncesije na naftu zapadnim zemljama ističu u sledeće dvije godine i prijeti im da izgube veoma važno izvorište crnog zlata. Suština je da, ako i jedni i drugi imaju loše metode i ciljeve, onaj koji laže će uvijek biti gori u očima svijeta. Četvrti razlog je nekako intiman, libijski lider je bio uz nas više puta kada nam je bilo teško. Slao je naftu kada smo bili pod sankcijama. Osudio je bombardovanje 1999 godine i poslao pomoć. Zato smo mi sad uz njega i njegov narod. Poslednji razlog koji ću da navedem, mada ih ima još mnogo je sigurno najbitniji. Na našem slučaju se najbolje pokazalo da u ovakvim avanturama uglavnom stradaju nevini civili, ljudi koji nemaju veze ni sa jednom stranom, koji žele da žive svoje normalne živote kao i dosad i ne interesuje ih puno previranje za bilo kakav interes. Preko njihovih leševa će se ostvariti „borba za bezbjednost civila“ a oni će, kao u našem slučaju, biti otpisani kao kolateralna šteta, čija su prava očigledno manja od krave na nekoj farmi.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> Zbog svega ovog, ali i zbog mnogo drugih stvari danas govorimo neke stvari. Govorimo da volimo Libiju kao što je ona nas voljela 1999. godine i pružamo joj svu moguću podršku. Govorimo napred Gadafi, porazi strane zavojevače. Govorimo izdrži pukovniče, zbog libijskog naroda, zbog svih nas koji smo bili pod bombama, zbog svih koji su bili maltretirani od strane siledžija. Nije više bitno šta si dosad radio i ko si bio, ti si sada simbol borbe malog čovjeka svuda. Tužno je što vjerovatno nećeš uspjeti, ali do tog trenutka, svi ovi ljudi a i ja među njima navijamo za tebe. Napred Muamere al Gadafi!<o:p></o:p></span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-360829633792595312011-03-04T16:08:00.002+01:002011-03-04T16:08:39.191+01:00Mladalački ideali<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U poslednje vrijeme sam značajno smanjio učestalost objavljivanja tekstova na ovim stranama. Dva su razloga za to, prvi je finiširanje diplomskog rada te bilo kakvo otvaranje word dokumenta budi u meni grižu savjesti, a drugi je bliži ovom radu. Naime, zaposlio sam i nanovo se privikavam na rano ustajanje i druge radne obaveze. Zapošljavanje i ideali nekako uvijek idu ruku pod ruku zato što, prihvatajući jedno morate odustati od onog drugog. Izuzimam naravno one među vama koji su astronauti, NBA košarkaši, holivudski glumci a pogotovo one koji mijenjaju svijet na bolje. Govorim o svima koji ne spadaju u taj stoti dio promila (ako ne i manje) čovječanstva. Nije mi ovdje plan da se žalim (uz to, tek sam završio prvu radnu nedjelju) već da povežem nekoliko stvari. U svakom trenutku života mi odričemo od sebe neki ideal ili ga u najboljem slučaju sklanjamo za neko buduće vrijeme te ideali djetinjstva bivaju različiti od onih u srednjoj školi, ove opet zamjenjuju fakultetski snovi a zaposlenje najčešće briše sve te ideale i spušta vas na realnije pozicije. Osim trenutnog statusa i godine tu igraju svoju ulogu, tako borbu koju želimo da vodimo sa 15, spuštamo u sve realnije i realnije okvire dok na kraju ne zabilježimo makar jednu, tada već vrlo malu pobjedu. Nije ovo </span><span class="Apple-style-span" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 16px; line-height: 18px;">životni put svih, ali jeste ogromne većine.</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span class="Apple-style-span" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 16px; line-height: 18px;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Prošli tekst je bio donekle posvećen revolucijama koje i dalje plamsaju sjevernom Afrikom i mišljenja sam bio da su one ipak u određenoj mjeri orkestrirane iz nekih, zasad nepoznatih centara. To ne mora biti tačno ali čak i ako jeste postoji jedna stvar koju moram istaći – ljudi u tim zemljama (naročito oni mlađi) se bore za neki život o kojem sanjaju, pokušavaju da ostvare nešto što su vidjeli na televiziji i preko interneta (zato se jedan dio njih naziva fejsbuk revolucionarima). Kao što je ispravno istakao francuski filozof Alen Badju, nemamo prava da ih mi, Evropljani i Amerikanci učimo tome šta je demokratija, zato što su oni u samo nekoliko dana pokazali više demokratske i političke snage (kada se radi o idealima) nego što su Evropa i Amerika učinile u čitavom vijeku. Opet, možda iza svega stoji Al-Kaida ili tajne službe ili ko zna šta, običnom čovjeku to ništa ne znači. Običan čovjek je rekao da je bilo dosta, da ga neće više tretirati na ponižavajući način i da će on uzeti stvari u svoje ruke, daće čitavog sebe za svoj ideal. Na tome mu se Badju divi, a divim se i ja, svima onima koji su iskreni u tome, a ima ih i to niko ne može poreći.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Sve ovo me je podsjetilo na priču o mladalačkim idealima i svijet u kojem živimo danas. Uzeo bih u poređenje ’68 u Evropi kao i hipi anti-ratni pokret u SAD sa današnjim društvom i omladinom. Koliko god ekstremni bili neki od vođa šesdeset-osme (ekstremna ljevica po ugledu na maoizam) ili koliko god su bili neozbiljni i na prejakim drogama pripadnici hipi pokreta njihova energija je pojam za ono što imamo danas. Danas imamo mlade kako koriste mogućnost interneta da bio pravdavali bombardovanje civila, imamo mlade i obrazovane koji to znanje i prilike koriste da bi djelili letke o neophodnosti NATO saveza ili nečeg drugog podjednako pogubnog. U Crnoj Gori prave veličanstvene oproštaje za vojnike koji idu da pomažu jednu najobičniju okupaciju a mladi i to podržavaju. Što se ovog poslednjeg tiče, ne shvatite me pogrešno, ne želim nikom od tih vojnika loše, oni su otišli tamo da ratuju zato što u svojoj zemlji nemaju mogućnost da obezbijede svoju porodicu onako kako bi željeli. Problem je saučestvovanje vlasti i još gore intelektualaca u nečem čiji pandan bi mogli naći u turskim osvajanjima Balkana, pa vi vidite šta biste rekli za onog ko bi se pridružio njihovoj vojsci da ide u osvajanje bilo čega.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Mladi koji su se borili protiv nepravednosti sistema posleratne Evropi, kao i oni koji su protestvovali protiv američke brutalnosti i nepotrebne okupacije jednog udaljenog naroda su samo donekle ispunili svoje ideale. Neki od njih su nakon toga postal biznismeni, političari, pragmatisti. Ali to je normalno, osoba koja stari ostavlja svoje ideale i pokušava na realne načine da zaradi neki novac i obezbijedi nekakvu egzistenciju. Volio bih da ne mora biti tako i da ljudi što duže istrajavaju ali svjestan sam da većina nije sposobna za tako nešto. Ali šta će biti sa onim mladima koji su danas pragmatični, koji propagiraju jedan vojni savez uz obrazloženje da će to otvoriti radna mjesta. Kakav užas nas može očekivati od njih kada su protivnici bogaćenja i rata postali baš to protiv čega su se borili? Ako ste u mladosti odbacili svaki idealizam i postal pragmatisti, šta će se desiti sa vama kada vam pragmatičnost bude prirodna? Prije neki dan NATO vojnici su ubili devet dječaka, navodno greškom. Da li je to radno mjesto koje spominju oni koji propagiraju NATO vrijedno tih devet izgubljenih života? Njihova krv je na rukama onih koji propagiraju ratne saveze, oni su ti koji su oduzeli te snove, te ideale koji bi možda bili prelijepi i koji bi možda promijenili svijet. Tako nešto, koliko god bilo malo vjerovatno, je moguće. Biti protiv negativnog (a ovaj blog se i dalje tako zove) je biti protiv rata i ratnih saveza. Ja se možda jesam zaposlio i time izgubio nešto slobodnog vremena ali ne planiram da odustanem od svog ideala. Taj ideal se sastoji od pisanja za sve vas koji imate volju da čitate, da podijelim sa vama ideje i misli za koje smatram da su vrijedne slušanja, o kojima bi svi trebali da misle. Možda od toga nešto bude jednog dana, nešto zaista dobro, ako ne, spremam sam da me pozovu na odgovornost. A svakom od vas poručujem da vidite po kom idealu trenutno živite i da li ste zaboravili na njih?<o:p></o:p></span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-74375580429671390212011-02-19T13:18:00.000+01:002011-02-19T13:18:20.875+01:00Simulakrumi<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Posle jedne prijatne i uglavnom nostalgične teme želim da se vratim na neke aktuelne probleme. Kao što sam u prošlom tekstu istakao, ljepota prošlih stvari ne smije da nas otupi za rat današnjeg vremena i za probleme sa kojima se suočavamo direktno ispred sebe. Ovih dana su aktuelne revolucije u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku i zemlje koje su njom obuhvaćene do dana kada ovo pišem su redom Tunis, Egipat, Libija, Bahrein, Iran i sad Jermenija. Nije još dovoljno jasno šta je razlog ovim revolucijama, odnosno njihovom usklađenošću i kontrolisanim presipanjem nezadovoljstva iz jedne u drugu državu. Neki će reći da je to spontano dešavanje naroda okrenuto protiv vladajuće vrhuške, a njihova želja je da uspostave demokratsko društvo nalik na zapadne sile, drugi da je plod oživljavanja islamskih država, nalik na ono što se desilo u Iranu prije više decenija. Treći, meni najneozbiljniji u ovome vide rađanja novih socijalističkih pokreta i da su to novi boljševici, da sa komunizmom nije gotovo jer on kreće nanovo iz Afrike. Ustvari, od njih su vjerovatno neozbiljniji (a bliski) oni koji smatraju da je narod, eto tako bez nekog razloga, odlučio da uzme stvari u svoje ruke i sam od sebe vlada, u utopističkoj anarhiji budućnosti. Moje mišljenje je zasad najbliže onom stavu koji kaže da je sve ovo orkestrirano iz nekih drugih centara, uključujući tu ideje, novac i logističku podršku, po scenarijima koje smo vidjeli u Srbiji, Ukrajini, Gruziji i (neuspjelo) već jednom u Iranu. Ipak, smatram da je preuranjeno davati ikakve ocjene, jer niko od nas ne može objektivno imati uvida u to šta se dešavalo i svaki od gornjih scenarija je donekle moguć, a možda je istina negdje sasvim drugo.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Ono o čemu želim govoriti je skoro potpuno nepostajanje revolucija i bilo kakvih jačih nezadovoljstva naroda koje nešto mijenjaju u savremenom društvu. Postoje nezadovoljstva, postoje protesti, postoji čak nešto nalik na revoluciju ali rezultat je uvijek bio isti, novo pakovanje starog tipa vladavine. Tako nešto smo vidjeli nebrojeno puta. Neki će ići toliko daleko da tvrde da su sve revolucije inspirisane iz nekih udaljenih centara i da nikad nije bilog pravog „dešavanja naroda“. Ovako neprovjerene tvrdnje ne mogu da komentarišem jer sve što možemo imati spada u domen spekulacije. Ono o čemu da govorim je život u simulakrumima, odnosno da vam predočim jednu ideju filozofa Žana Bodrijara. Sve ovo je predstavljeno u njegovoj knjizi “Simulacije i simulakrumi” i predstavlja jednu kompleksnu viziju postmodernizma u kome živimo. <o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Ja ću se posvetiti samo jednom malo dijelu te knjige, posvećenom predstavljanju vremenskih epoha u kojima živimo kao simulakruma. Prvi epohalni simulakrum je bio renesansni period, zato što je to prvi neoriginalni period civilizacije. Dotad, koliko god nazadni bili srednji vijek i staro doba, oni su imali neku svoju originalnost i svoj smisao. Sa renesansom to nestaje, zato što je njena poenta kopiranje, oponašanje antičkog sistema života, njihovih vrijednosti i naročito umjetničkih sklonosti. Tako da renesansa biva samo kopija jednog drugog društva, ono nema svoje ideale već ih preuzima od drugih ljudi iz drugog vremena i tako počinjemo da živimo u jednom lažnom sistemu (tj. države koje sui male renesansu), jer nijedno vrijeme nije isto, te ljudi u srednjevjekovnoj Italiji i antičkoj Grčkoj ne mogu imati iste ideale i iste želje. Individualizam renesanse je ubijen u tome što nije poenta biti čovjek tog doba, tih ideja i tog vremena, već biti vjerna kopija nečeg starog. <o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Drugi simulakrum je simulakrum industrijskog doba, modernizma u kome kopiranje jedne te iste stvari zaglušujuje važnost postojanja bilo kakvog originala. Suština je imitirati određene unapred smišljene tipove, od najobičnijih predmeta sve do čovjeka. Zato stalno treba praviti istu čašu koju ćemo svi imati, istu formu odjeće, ali bitno je kopirati isti tip čovjeka, te su različiti ljudi primorani da ispunjavaju istu i uvijek identičnu ulogu rudara, vozača, mašiniste, slikara, političara, i svaka od ovih profesija poziva na jedan isti vid ponašanja. Ovome su doprinosili svi, čak i oni koji su se borili protiv takvog stanja, kao što je recimo Marks koji je ljudi nemilosrdno gurao u klase i od njih pravio klonove. Ovakav period društva ubija indivudualizam zato što nemilosrdno tjera ljude u već napravljene modle i od njih pravi tipove kakvi su mu potrebni, ne dozvoljavajući im da variraju od ovih prethodno uspostavljenih formi. Ipak, ova dva simulakruma nisu dovoljno dobra zato što su svojom restrikcijom omogućavali ljudima da se pobune i da potraže nešto drugačije, da pokušaju da promjene stvari, otud nekadašnje promjene sistema, uspješne revolucije, bivanje društva novim. <o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Zato je treći simulakrum, simulakrum postmodernizma, demokratije i izbora ispravio i ovu grešku. U današnjem društvu po tome, postoji samo simulakrum i njega je nemoguće promjeniti, nemoguće je vratiti se na nešto originalno. Ko je duže pratio ove tekstove, možda će se prisjetiti teksta o mogućnosti života “izvan društva” o tome kako sveopšti globalizam ne omogućava izlazak i rad protiv njega. Ovdje je nešto slično tome. Demokratsko društvo nam omogućuje simulaciju izbora, odnosno simulira nam osjećaj da nešto mijenjamo i da naš glas nešto znači dok zapravo sve uvijek ostaje isto, točkovi društva se kreću u nekom predoređenom pravcu, i mi ništa tu ne možemo promjeniti, bilo da smo bojktovali izbore, glasali na njima za vlast ili opoziciju ili da smo rušili skupštinu. Svaki od ovih scenarija vam je poznat, kao i njegovi rezultati. Lukavstvo simulakruma postmodernizma je u tome što nas je ubjedio da nešto mijenjamo, da je naš izbor bitan i time ne stižemo da razmislimo šta zapravo želimo. Tako umišljamo da biramo politički sistem i ubrajamo se u ljevičare, desničare, socijaliste, liberale, umišljamo originalnost u našem konformizmu, bilo da je taj konformizam onaj koji se vezuje za većinu ili neku od manjina. Tako smo urbani ili tradicionalni, ljubitelji nekog muzičkog žanra, umjetnički nastrojeni ili sportski tipovi, a sve to začinimo prigodnim izrazima, odjećom, društvom ili alkoholom koji pijemo. Na Bliskom istoku nošenje marame određenih boja pokazuje kojoj klasi pripadamo. Mi smo odavno prigrlili taj koncept i umišljamo da smo pripadnici određene grupacije pravim ili umišljenim šalom (to može biti bilo šta, od ponašanja, ukusa do odjeće). Time odričemo sebi individualnost a prihvatamo sveopšti simulakrum i život po simulaciji. Mislimo da biramo nešto i zato ne pokušavamo promjeniti sistem.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Da se vratim na priču od početka. Ne mogu to tvrditi sa sigurnošću ali vidjećemo da li će nasljednici Ben Alija (Tunis) i Mubaraka (Egipat) nešto zaista promjeniti ili će sve biti simulacija izbora i promjene. Ipak, ako budem u pravu to će biti još jedan pokazatelj da je Bodrijar bio u pravu i da je iznad svega jedan vladajući simulakrum, koji u ovom slučaju predstavlja lažnost maltene svih naših izbora i time briše našu individualnost. Smiješno je da, u vremenu kada mislimo da smo najslobodniji i najindividualniji ikad, smo zapravo robovi oponašanja i da je dobar dio naše individualnosti odavno bio osmišljen i da je samo bilo potrebno da ubjedimo sami sebe da smo sve odabrali i da ne zbog toga odbacimo pravu promjenu i pravo razmišljanje svojom glavom. Tako nas ovo društvo tjera da idemo u osnovnu školu, pa u srednju, pa na fakultet, pa da tražimo posao, pa unapređenje, pa još jedno, pa penziju i da onda umremo. Ovim nam daje osjećaj da je ono za čim težimo stalno jedan korak dalje i nikad ne uspjevamo stati, zadovoljni, već samo guramo u neko nepoznato, nezadovoljni onim što imamo, već samo biramo i biramo. No, možda nešto i možemo odabrati, jer koliko god da moramo da biramo neke stvari, ne smijemo dozvoliti da nam jedni izbori diktiraju druge, da nam politička pripadnost određuje literarne sklonosti, ljubav prema jednom tipu muzike diktira tip oblačenja i tako dalje. Na kraju krajeva, čak i ako postoji simulakrum, moramo nešto odabrati, sa uvjerenjem da su naši izbori najbliži onom što mi realno jesmo. Ne bi se ove strane zvale protiv negativnog kad ne bi bilo nečeg pozitivnog za kraj, a ono stoji u sledećem ovaj put. Napolju je sunčan dan i more je prelijepo, stvoreno za šetnju dok se držite za ruke sa nekom dragom osobom i podijelite kafu na obali. Ako nemate more, šetajte negdje drugo. Ako vrijeme nije toliko lijepo, ostanite unutra, ali u dobrom društvu. Ako nemate koga da držite za ruku, sigurno imate nekog dragog s kim biste podjelili pivo. Ako već ne možemo na najvišem nivou mijenjati stvari makar možemo lijepo i smisleno proživjeti jedan dan, ovako sunčan, februarski.<o:p></o:p></span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-68331745392573341822011-02-16T13:51:00.001+01:002011-02-16T14:26:22.833+01:00Petocifreni broj<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> Prvi telefonski broj koji smo imali ili makar onaj koji sam ja zapamtio imao je pet cifara. Bio je na staroj centrali i imao je dvojnika, veza je često bila loša a kada smo dobili dial-up internet trebalo je nekih sat vremena da se ostvari veza koja bi pukla za pet minuta. Ipak, sinoć sam se sjetio broja 25-140 i zaključio da mi je to omiljen skup cifara koje sam ikad zvao svojim. A svuda oko nas je mnoštvo brojeva, tih neljudskih oznaka kojima nas stavljaju u red i kojima nas sistem obezličuje. Tako za svakojake dokumente moramo znati JMBG, policajci nam često traže broj lične karte, kada putujemo moramo da damo broj pasoša, tu su </span><span class="Apple-style-span" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 16px; line-height: 18px;">još broj telefona, registracije, za firmu PIB broj i tako dalje.</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span class="Apple-style-span" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 16px; line-height: 18px;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> Ovo je ružniji dio ove priče koji može da posluži da se prikaže kakvim se sve simulacijama služi današnje društvo da bi nas dovelo u red i da bi našu individualnost svelo na niz cifara. Ne želim time da se bavim ovdje već to više ostavljam kao temu za razmišljanje kojoj se vrijedi vraćati. Niz 25140 mi se uvijek činio prelijepim, naizgled nema nikakav smisao i poklapanje izuzev možda da je 2+4=5+1 (i ako umjesto znaka jednakosti stavimo minus, dobićemo nulu koja je peta cifra ovdje) ali takve stvari malo kome zapadaju za oko. Iako volim ta poklapanja iskreno sumnjam da mi je baš zato ostao u tako lijepom sjećanju. Pamtite li vrijeme kada ste se sa društvom dogovarali preko fiksnog telefona i kada ste bitne stvari dogovarali isključivo tim putem? Onda ste ili kampovali pored telefona ili na prvi zvuk trčali ka slušalici da vam slučajno ne bi pobjegao poziv. Ili kada ste vi nekoga uporno tražili i niste mogli naći, zvonilo bi do kraja, ta osoba se ne bi javila i nikako ne bi mogla znati da ste je zvali pa biste vi opet pokušali kroz nekih petnaest minuta. Ako biste nešto dogovorili to se moralo ispoštovati, jer niste imali fiksni telefon pri sebi napolje kojim bi mogli da otkažete ili pomjerite za duže vremena neki sastanak. Nije bilo praktično, ali je imalo svog šarma i sa radošću se sjećamo tog vremena, kao što se uostalom svi rado sjećaju svog djetinjstva i bezbrižnosti koja ide sa tim. Većina od nas nije shvatala da je na par stotina kilometara rat i da je telefon predstavljao strepnju za naše majke, zbog tužnih vijesti koje bi mogao prenese. Ne, za nas je zvonjava značila igru, odlazak na sport ili neki drugi radostan momenat. I ko nam može zamjeriti što smo takvi bili kao djeca, ponašali smo se onako kako </span><span class="Apple-style-span" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 16px; line-height: 18px;">djeca umiju, nisi svi imali tu lagodnost.</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span class="Apple-style-span" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 16px; line-height: 18px;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> “Rumena svjetlost zalaska oblijeva sve čarolijom nostalgije, pa i giljotinu” pisao je Kundera u knjizi koju sam već više puta citirao (Nepodnošljiva lakoća postojanja). Ovu misao dalje nastavlja obrazloženjem da danas svi pričaju o francuskoj revoluciji kao o plemenitom i epohalnom činu za ljudski rod, a da je giljotina bilo jedno neophodno oruđe da bi se raskrstilo sa starim i korumpiranim režimom te da bi civilizacija krenula dalje u svjetliju budućnost. Ali, kada bi isti ti živjeli u doba francuske revolucije i kada bi postojala velika vjerovatnoća da oni veoma brzo završe na istoj toj giljotini odjednom bi svo romantiziranje i sva nostalgija nestali. Neposredni strah, bivanje oči u oči sa nečim gorim od onog što imamo danas, izbiva svu nostalgiju iz priče. Moj stari fiksni telefon bi me teško ubio (sem ako ne bih bio meta nekog ne baš maštovitog ubice) ali moja nostalgija za njim bi se završila u trenutku kada bih stvarno bio prinuđen da zamjenim moj novi telefon sa tim starim. Tada radije biram šestocifreni broj koji mogu uvijek da nosim u džepu i koji će mi biti pri ruci kad mi zatreba.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> Pretpostavljam da svi imate nostalgije ovog tipa koje se završi sličnim rezonovanjem. Najlakše su one koje su vezane za te, tehničke stvari. Drag vam je stari televizor ili neki matori kompjuter, ali ipak se ne bi vraćali na to. Možda su vam drage i neke stare knjige ili muzika za kojom ste ludili, ali one ipak ne mogu da se porede sa ovim što volite danas, zato što ste druga osoba. One samo predstavljaju svjedočanstvo jednog prošlog vremena. Ali iz ovoga treba izvući jednu važnu poentu koju ne često ne vidimo bez ovakvih analogija. Zbog sveopšte ružnoće oko nas veoma često bježimo u prošlost, ne želimo da vidimo rat (bilo kog tipa) ispred nosa nego se povlačimo u mirni kavez nekog prošlog vremena, otupljujući se za ono današnje. Prije pola godina sam šetao ulicom u kojoj sam živio tokom dvije godine studiranja i prelijepo sam se osjećao, kao da je to bilo najljepše vrijeme mog života. A onda sam malo razmislio i sjetio se da sam tada bio tužniji nego danas, da sam imao veće probleme, da su mi želje bile budalaste a ideje nezrele. To vrijeme ima svoju ljepotu ali njegovo je mjesto u prošlosti. Uvijek za prošlost ostaje vezano ono najljepše, koje kao nekim velom prekrije sve ružne stvari. Ovim pokazujemo da ne umijemo jasno da sagledamo razlike između onog što je bilo i onoga što nam se danas pruža, te da svako vrijeme ima svoju ljepotu i da je najčešće buduće bolje od prošlog. Divno je bilo u osnovnoj školi, ali to nije ni primaći druženju i iskustvima srednje škole. Koliko god da je u srednjoj školi bilo lijepih stvari, većini nas je fakultet daleko značajniji u životu, i mnogo jača osjećanja imamo za to vrijeme i ono što nam je ostalo od njega. Lijepa je pjesma Jethro Tulla Living in the past ali to nije način na koji se može biti srećan. I kao što u meni jako lijepa sjećanja budi petocifreni broj, takva sjećanja budi i srednja škola i neka davnašnja želja i neko stanje. Ipak kada bi ono što imam danas iskreno zamjenio tim starim željama i stanjima u rukama bih imao glomazni telefon od pet cifara sa iskidanim kablom koji bi radio onda kada moj dvojnik ne bi telefonirao. Neka pet cifara obuhvati rumena svjetlost zalaska a ja ću sreću da nalazim u onome što imam danas.<o:p></o:p></span><br />
<span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span><br />
<span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">Pitanje za sve koji ovo čitaju i nadam se uživaju - koji je vaš omiljeni broj (stari, petocifreni) i zašto?</span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-5553697528003982842011-01-31T14:01:00.000+01:002011-01-31T14:01:53.956+01:00Etiketa i brend<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Tema koja me je uvijek fascinirala i kojom sam se nerijetko bavio na ovim stranama je jezik. Njegove razne zavrzlame i način na koji utiče na ljude i njihova poimanja stvari su mi više nego interesantne. Pritom, pošto jezik nije moja struka ne mogu se baviti čistom gramatikom, ali se mogu baviti onim što se može vezati za filozofiju i naravno, svakodnevicu.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U logici za svaki iskaz razlikujemo dvije stvari – sadržaj i obim. Tako su recimo iskazi “grad na ušću Save i Dunava” i “najveći grad u Srbiji” iskazi istog sadržaja a različitog obima. Obim tako predstavlja ono što smo rekli a sadržaj ono na šta smo mislili. Ovo će nam biti potrebno kasnije. Sada bih htio reći da nemam ništa protiv tuđica u našem jeziku, ali dok je normalno koristiti riječ kompjuter umjesto računara, mislim da je pogrešno insistirati na riječima kao što je recimo event, kada već imamo lijepu i ustaljenu riječ dešavanje ili događaj. Postoji više ovakvih slučajeva a ja bih se pozabavio sa slučajem dvije tuđice koje u suštini imaju isto značenje a mi ih shvatamo različito. To su etiketiranje i brendiranje.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Etiketiranje dolazi od francuskih riječi <i style="mso-bidi-font-style: normal;">etiquetage</i> i <i style="mso-bidi-font-style: normal;">etiquette</i>. <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Etiquetage</i> znači lijepljenje i otud u našem jeziku vezivanje etikete sa naljepnicom koja identifikuje određeni proizod. Sama riječ <i style="mso-bidi-font-style: normal;">etiquette</i> znači naljepnica. Što se etiketiranja tiče ono u našem jeziku ima negativan prizvuk, te možemo čuti da je “taj i taj etiketiran kao primitivan”, “njihova politika je etiketirana kao nazadna”, “prisustvo na tom skupu će te etiketirati”. Iako je ovdje sačuvano značenje da se etiketom nešto “lijepi” opet između redova uvijek provejava negativan prizvuk i ova riječ se tako ustalila u našem jeziku.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Brendiranje s druge strane dolazi od engleske riječi <i style="mso-bidi-font-style: normal;">brand</i> i glagola <i style="mso-bidi-font-style: normal;">to brand. To brand</i> u svom originalnom značenju predstavlja obilježavanje stoke, žigosanje. Stočari bi tako utiskivali svoj znak u goveda da bi mogli razlikovati svoje krave od tuđih. <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Brand</i> u originalnom prevodu znači danga (sjetićete se Domanovićeve satire). Ipak danas <i style="mso-bidi-font-style: normal;">brand</i> predstavlja robnu marku, tako je koka kola brend, a <i style="mso-bidi-font-style: normal;">to brand </i>i dalje znači obilježavanje, ali u ovom slučaju određenog proizvoda svojim imenom, markiranje (opet tuđica). U srpskom jeziku je tako odnedavno popularna riječ brendiranje, te je prošle godine postojala i kampanja brendiranje Srbije. Tako je brendiranje postala uobičajena riječ kada želimo da na pozitivan način odredimo nešto, nevezano da li se radi o proizvodu, individui ili nečemu trećem.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Vratimo se sad na početak. I brendiranje i etiketiranje imaju potpuno isti sadržaj iako su različitog obima. Kao u gornjem primjeru gdje su oba iskaza opisivali Beograd, tako i brendiranje i etiketiranje predstavljaju označavanje nečega, prilepljivanje određene marke ili nekog posebnog atributa. Ono što je meni zanimljivo je što u našem jeziku svi žele da se brendiraju, ali niko ne želi biti etiketiran. Etiketiraju se jedino neprijatelji. I to mi ne predstavlja problem, zato što svakodnevno značenje nerijetko biva drugačije od osnovnog, onog kojeg ćemo naći u rječniku. Ali je u svakom slučaju zanimljivo određeno nerazumijevanje. Ono što je još zanimljivije je da, po mom mišljenju, označavajući sebe (brendirajući se) ljudi uvijek čine nešto negativno, taj čin je bliži onome što se obično shvata kao etiketiranje, kačenje jedne naljepnice koja ruži onog koji je nosi. Razlozi za to su sledeći. Ako se lažno brendiramo, naša maska će biti prozrena u nekom trenutku, i svakome će biti jasno da smo baš suprotno od onoga što smo govorili za sebe i time smo se nenamjerno etiketirali kao podli, lažljivi, zli i ko zna kakvi. Ovo sigurno nikom nije bilo upitno, ali zato treba isto primjeniti i za iskrene i istinite oznake, kada ono što sebi pripisujemo predstavlja istinu. Ovim mislim na to kada neki umjetnik u svim intervjuima za sebe govori da je avangardan, kada neko nastupa pod parolom nezavisnog intelektualca, kada sportista za sebe govori da je posvećen samo fer-pleju i tako dalje. Sve pozitivna određena. Problem je u tome, zašto to govoriti? Da li idete ulicom i govorite ljudima da ste visoki, ili da imate zelene oči? Nikad to ne radite zato što je očigledno, zato što nema potrebe da ističete svoj fizički izgled. Isto važi za osobine koje imate, te će umjetnik svoju avangardu najbolje pokazati u svojim radovima i svojem odnošenju prema društvu, nezavisni intelektualac odvojenošću od svake vlasti i biznisa, a igrač fer plej ponašanjem na terenu. Mogu oni to ponoviti hiljadu puta, ali samo svojim djelima će to opravdati, res non verba (djela, ne riječi!), kaže latinska poslovica.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Opet, neće svima biti jasno zašto smatram lošim nazvati sebe pravim imenom i tako nastupati pa i to da objasnim. Postoje dva razloga. Ljudi kada sebi pridaju određene osobine i kada ih dovoljno često ponavljaju crtaju neku sliku sebe koju moraju ispunjavati i tako im se prioriteti mijenjaju. Nije više prioritet biti čovjek, prioritet je biti nezavisan intelektualac, avangardni umjetnik. I time mogu naškoditi sebi i drugima. Možda će u nekom trenutku biti neophodno da pomenuti umjetnik uradi jednu realističnu (staromodnu?) sliku da bi spasao važan muzej, intelektualac da se prikloni određenoj vlasti da bi pomogao narodu, neko treći ko cijeni iskrenost da slaže jer će time spasiti nevinu djecu i tako dalje. Suština je da će ovi ljudi teže odstupiti od sebe jer im je cilj nad ciljevima da ostanu iskreni sebi i slici sebe, a ne čovještvu koje nose. Ipak, drugi razlog je važniji i sadržan je u dva citata, Hegelovom “svaka determinacija je negacija” i Vajldovom “definisati znači ograničiti”. Birajući odrednicu za sebe, ovi ljudi sebi odriču život. Što smo se više odredili, to smo se više negirali, jer nam sve što stoji na suprotnoj strani te odrednice, nam postaje strano i loše. A jedna odrednica nosi drugi, počnemo sa nezavistan, dodamo levičar, roker, kosmopolita i odjednom ne umijemo čuti nikoga ko je drugačiji, ne vidimo van tih definicija da išta postoji. Kada sebe definišemo, sebe determinišemo. A determinacijom samog sebe, uništavamo svoju slobodnu volju i time prestajemo biti ljudi. Uostalom, kada sebe brendiramo, određujemo sebe kao proizvod, a ne kao čovjeka, biramo kapitalizam umjesto života. Ako sebe ne definišemo, onda nam je sve moguće i možemo činiti najbolje od onoga što nam je dato. Biti protiv negativnog znači biti protiv sebe kao proizvoda.</span><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><o:p></o:p></span></div></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-48791167364928552011-01-23T15:23:00.000+01:002011-01-23T15:23:07.523+01:00U iščezavanju<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div class="MsoNormal"><span class="Apple-style-span" style="font-family: 'Times New Roman', serif;"><span class="Apple-style-span" style="line-height: 18px;"></span></span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><span class="Apple-style-span" style="font-family: 'Times New Roman', serif;"> <div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Istina je ono što ostaje u iščezavanju<o:p></o:p></span></i></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Citat od gore je početna i osnovna misao ovog teksta, iako se nalazim u problemu da lociram odakle mi. Mislio sam prvo da se radi o Jaspersu, i zaista sam kod njega našao priču o iščezavanju ali je ona bila vezana isključivo za Boga i vjeru, tako da ovdje nije u potpunosti primjenljiva, jer bi se time dio smisla izgubio. Onda sam dalje tražio i učinilo mi se da sam pomenutu misao našao kod Fihtea, ali prelazeći preko njegovih djela koje sam čitao, nisam je našao. Zato, neka stoji da je ovo možda moja misao, a možda sam je od nekoga pozajmio, uostalom, nije to toliko bitno.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U svakom slučaju pomenutu misao sam nosio u sebi duže vrijeme, zajedno sa mišlju “</span><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;">šta je u iščezavanju“? Čitava priča djeluje pomalo magijski, neobično i neizrecivo i zato nisam pokušavao da se uhvatim u koštac sa njom dugo vremena, niti sam uspjevao da nađem zadovoljavajuće rješenje tih misli. Kako može istina da bude u iščezavanju, šta to uopšte znači i da li ima ikakvog smisla su samo neka od pitanja koja su mi se vrtjela u glavi a zapravo mi je istina sve vrijeme bila ispred nosa. Odnosno, odgovor sam imao u samom pitanju koje sam postavio. Objasniću.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Nadam se da ćete se složiti sa mnom kada kažem da postoje istine čovjeka kao što postoje istine prirode. Istine prirode su činjeničke i mogu se uvijek jasno izraziti rečenicom. Istina prirode će uvijek biti da sunce izlazi na istoku ili da zemlja nije centar univerzuma i tu ne treba daje kopati. Ali sa čovjekom je drugačije. Pritom, nemojte se zbuniti, iskaz „čovjek je biće koga većinom čini voda“ ili „čovjek je bipedalno stvorenje“ su takođe iskazi prirode. Za mene su iskazi (pa samim tim i istine) čovjeka misli, osjećanja i vjerovanja. To su istine čovjeka, čak i onda kada su ta vjerovanja lažna, misli pogrešne, a osjećanja pogrešno protumačena jer ti iskazi su istina za jednog određenog čovjeka. I to je ona istina koja ostaje u iščezavanju, istine čovjeka se skoro uvijek nalaze u isčezavanju.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Postoji više razloga za tako nešto, ali prvo da razjasnimo šta uopšte to znači. To znači da čovjeka ne čini vjernikom to što će on reći za sebe da je vjernik, ili što će misliti da je vjernik, već kako će se on ponašati prije i posle te misli ili rečenice, da li će u njemu ideja o Bogu obitavati stalno i da li će provejavati kroz razne misli koje ima. I ne samo to, već i način na koji će se osjećati kad to pomisli, ono što će u sebi nositi kada bude izgovarao te riječi. To je istina u iščezavanju. Bitno je da istaknem da je iščezavanje u ovom smislu radnja, a ne stanje. Da se ljepše izrazim – u trenutku kada riječi iščezavaju iz vazduha a misao iz uma, tada nastupa istina. Možda zvuči suviše poetično, ali je najprikladnije. Ne znači time da je istina nešto između redova, nešto skriveno, ona je najčešće jasna, samo se ne nalazi u riječima. Takođe, ne znači da je iščezavanje najbolji termin za ovakvo stanje stvari, već da mi se najviše dopao, svako može da izabere svoj.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Razlog zbog kojeg istina nije u riječima je višestruki i ja ću ih navesti par. Prvi je naravno laž i sujeta, zbog kojih čovjek govori nešto što nije iz različitih pobuda. Drugi je važniji i on predstavlja ljudsko nerazumjevanje sebe, često sebi dajemo ili odričemo određene misli, atribute ili stanja zato što ne poznajemo sami sebe, niti stanje stvari. Tako ćete često čuti nekog da kaže za sebe da je ateista, iako ćete u njemu vidjeti vjeru u neku višu silu, koju ne umije da identifikuje, povjerenje u smisao koji ga nadilazi i dobru volju. U iščezavanju riječi „ja sam ateista“ ostaje to da je on ipak vjernik, istina se nalazila van izražene misli. Još plastičniji primjer za koji ste čuli još kad ste bili u osnovnoj školi je „nisam zaljubljen“ dok je sve kod pomenute osobe ukazivalo na to. To je vjerovatno primjer koji najviše nervira, pa je time i idealan za ovu poentu.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Postoji i drugi, po meni bitniji značaj iščezavanja, zbog kojeg sam se i odlučio da ovo pišem. Često nam se svima dešava da govor nije dovoljan, da ono što osjećamo ne možemo ni u glavi da imenujemo pravom riječi, pravom slikom i da osjećamo frustraciju zbog toga. Neki kažu da mislimo jezikom, neki slikama, a ni jedno ni drugo nam nije dovoljno. Tu je iščezavanje ono što ukazuje na istinu, ono što je najsnažnije, baš zato što je i samo neizrecivo. Dok se u prethodnim slučajevima istina krije u iščezavanju, svejedno se može izraziti. Ovdje stvari stoje drukčije, ona je uvijek neizreciva a postoji. Zato ne treba da osjećamo frustraciju što ne možemo dovoljno jako ili dovoljno ispravno izraziti neku misao ili osjećanje, čak ni nama samima, jer je on sklop svih misli i osjećanja koje imamo kada se pomenuta stvori u našem umu, kada nam nedostaju riječi, kada se smijemo ili nerviramo zbog nje. Najdublje ljudske istine, one koje su neizrecive, do kraja nepoznate i nama samima, se zato kriju u tome što se ne možemo ni sebi do kraja objasniti, a kamoli drugome. Ipak, to znači da su najdublje, pa time i najvažnije istine, one koje se dodiruju, i koje ne treba da čitamo, već da osjećamo, i koje svako može da osjeti u sebi ili drugome, tako što će gledati i pokušati da dodirne tuđu dušu, a ne tako što će slušati, razlagati, analizirati do besvjesti. Tako je istina u iščezavanju, prekrivena Majinim velom, ali ipak dostupna i važna. Na kraju, svjestan sam da ovaj tekst nije do kraja jasan i da se možda vrti u krug, ali to je bila poenta, da i njegov smisao bude u nekom iščezavanju, a koliko sam u tome uspio je na čitaocu da odredi.<o:p></o:p></span></div></span><br />
</div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-39895989263876369092011-01-14T12:14:00.000+01:002011-01-14T12:14:11.432+01:00Radije ću biti sa nesigurnom vjerom nego sa sigurnim beznađem<div class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span><o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U ovom tekstu će možda djelovati da imam želju da, s obzirom na tešku dokažljivost teme koju načinjen, pokušavam da se zaklonim iza nekih autoriteta, iako nije tako. Stvar je u tome da mi je čitava priča pala na pamet nekoliko puta, bilo kroz nešto što sam pročitao, neki film koji sam gledao, ili nešto što sam čuo, onako, u prolazu. Možda je tako sa svim većim idejama koje imamo, ili se manifestuju tako što ih pokupimo iz djela koja je neko drugi stvorio ili čuče u nama, sramežljive da se pojave i izraze i onda, kada vide da je sličnu ideju imao neki veliki ili makar dragi um, ponosno izađu i objave se, prvo svim drugim mislima koje se takođe bore da se izreknu, a onda i mislima drugih ljudi.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>To bi možda moglo da znači da su sve misli već izrečene i da, što se tiče umovanja i duševnog mira kojem se teži, nema ničeg novog pod suncem. Ne smatram da je ovo, samo po sebi, loše. Ako je neku veliku misao izrekao recimo Platon (ili makar mi prvi pismeni nalaz uvišamo kod njega, ko zna ko ju je izrekao) a mi je danas prerađujemo, to ima svoj smisao. Platon je svoju misao izrekao za Atinjanje četvrtog vijeka prije nove ere, i ona se sigurno mora preraditi, prilagoditi za ovo naše vrijeme, za ove ljude i ovaj prostor da bi mogla da postigne željeni uticaj. Čak i religijski tekstovi, koji su najtvrđi u ovom smislu, bivaju podvrgnuti hermeneutičkim tumačenjima i izmjenama s vremena na vrijeme. Time hoću da kažem da svaka misao zaslužuje svoje ponavljanje i nove interpretacije, čak i ako se radi o maloj vremenskoj razlici ili samo o drugoj kulturi. Ako su sve misli izrečene, i dalje zaslužuju da budu izreknute u našem vremenu i na našem prostoru, iznova.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Prvi put mi je ovakva tema pala na pamet kroz misao Fjodora Dostojevskog: “ako sva ljudska nauka dokaže da Isus nije postojao, ja ću opet radije ostati sa njim”. Nešto nalik ovome je dao Vudi Alen kroz lik Sola Rozentala u filmu <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Crimes and misdemeanors</i>, nakon što ga upitaju šta bi bilo kada bi se ispostavila da je sva njegova vjera neispravna, on odgovara: “ja ću i dalje imati bolji život od onih koji sumnjaju” i malo kasnije zaključuje: “ako je neophodno, uvijek ću izabrati Boga ispred istine”. Zašto bi neko, u bilo kom slučaju bio spreman da odabere vjeru ispred znanja? Da li je moguće da je bilo kome Bog ispred istine? Ovo samo oslikava stanje u kom se um nalazi, i ono što mu treba, nešto što materijalistička tradicija često gura pod tepih. Stvar je u tome da niko nikad nije bio srećniji zato što je znao neku istinu, nije to ono što nas tjera napred i što nam omogućava smijeh tokom dana i miran san tokom noći. Zato se ljudi hvataju za nesigurnu vjeru, za nestalnu ideju ljubavi, za maštanje o pravdi, zato što sve ove stvari čine život prije svega podnošljivim. Jer ako kažemo da je čitavo bivstvovanje besmisleno, da su ljudi suštinski zli i sitničavi, da ne postoji trunka ljubavi već da je sve samo interes, kakav život nas može očekivati? Sumnjičav, sitničav, siv i tužan bi bio takav život, zato se hvatamo za ono što je možda nesigurno a što može ponekad da se ostvari, jer naiđemo ponekad na zrnce pravde, na prijatnu dozu milosrđa ili na to što smo smatrali idejom ljubavi. Zato nekima nije nevjerovatno da pomisle da ćemo jednog dana naići i na Boga koji je vrhovni smisao i vrhovna ljubav, i zato je život podnošljiv i zato su mnogi ljudi bolji i srećniji nego što bi bili bez tog zrna smisla. Znam da je ovakva teorija u nekoj mjeri opasna, jer bi se moglo reći da ću ja tako podržati nekog ko vjeruje u svakojake stvari (diktaturu, nasilje, razne perverzije) ali je dobro što on u to vjeruje zato što se osjeća bolje. Tu je problem sa svim što je stvar duha, teško je naći pravu mjeru i kroz vježbanje duhovnog se najbolje ističe individualizam, koliko smo u stanju da vladamo sobom i da izvučemo maksimum iz onoga što nam se pruža. Ja sam za sebe odabrao, ne smatram da je to idealno za svakog, ali takođe nemojte usuđivati onoga ko prije bira nesigurnu vjeru a ne racionalnu sumnju i beznađe. I nemojte mislite da je samo zbog toga neko blesaviji i gori čovjek.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: 36.0pt;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">S obzirom da je priča dosad imala religiozni prizvuk poslužio bih se primjerom jednog mog prijatelja, nadam se da mi neće zamjeriti na tome. “Da je bilo više Čaplina a manje Ajnštajna, danas bi bili bliži sebi pa samim time i kosmosu. Dan bi ,možda, trajao<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>krace, ali bi imao više smisla. Tražili bismo pod bakljama ali bi objekt traženja bio svjetliji. Ne bismo se pitali "kako" nego "zašto". Stvari bi bile dalje od uma ali bliže srcu. Smijeh bi bio prostiji, ali češci i glasniji”. Ovaj moj prijatelj je ateista pa samim tim ne pominje Boga, ali je na istom tragu. Suština priče je u tome da nas naučna istina, tehnološki napredak neće ispuniti, da nikad ni u kom slučaju ne treba pretpostavljati materijalnu istinu duhu. Hoću da kažem da vaša vjera i vaš duhovni odnos može biti prema bilo čemu što vi odaberete, suština može da bude razvijanje smjeha i veselja umjesto naučnih teorija. Nisam protiv ovih drugih, već govorim da što više teorija znate, ne morate biti srećniji, nije suština u tome. Treba znati, ali više treba činiti ono što je dobro za dušu, što će učiniti od vas boljeg čovjeka, a tako ćete uticati i na bolje društvo, jer neće nauka spasiti svijet, nego ljudi i njihova ljepota. Zato ja citiram Ahmeta Šaba, junaka Selimovićeve Tvrđave: “Potrebno mi je da povjerujem. Volio bih da živim sa lažnom nadom, nego sa sigurnim beznađem”. Suština je biti srećan, i suština je učiniti sebe i svijet boljim, svako na svoj način.<o:p></o:p></span></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-12330823406832816452010-12-30T18:28:00.000+01:002010-12-30T18:28:07.172+01:00A šta ako je sve ciklično?<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Tekst s kojim namjeravam da premostim ovu staru i lijepu 2010.godinu sa novom i nadam se još boljom i ljepšom 2011. biće posvećen različitim posmatranjima vremenskog toka i šta sa njim možemo učiniti. Ovo je prvenstveno uticaj diplomskog rada koji mi oduzima najviše vremena poslednjih mjesec, dva pa zbog toga i nisam u mogućnosti da češće pišem te će se ova blog godina završiti neslavno što se tiče broja tekstova. Nadam se da makar kvalitet nije trpio zbog toga.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Osnova mog rada predstavlja istraživanje dva posmatranje istorije, a u njihovoj suštini su dva posmatranja toka istorijskog i svakog drugog vremena. To su vrijeme izraženo u formi kruga i vrijeme izraženo u formi linije. Vrijeme linije je nama bliže, bilo da smo među onima koji govore da je suština istorije stalan napredak ili od onih koji smatraju da stalno propadamo, da smo sve gori i gori. U srži tog vjerovanja je da svijet ima svoj početak i da će nekad, u dalekoj ili bliskoj budućnosti, on imati svoj kraj. Osnov ovog posmatranja stvari je u tome da je svaki događaj neponovljiv, da postoje sličnosti ali da je u svojoj suštini svaki čovjek nov i poseban, da je svaka istorijska epoha nova i da sve ima svoje ishodište i vjerovatno neki svoj cilj. Ideja vremenske linije svoje širenje je doživjela sa hrišćanstvom koje jasno ocrtava početak svijeta, njegovu jedinstvenu i neponovljivu istoriju i nesigurnu budućnost koja će se završiti drugim dolaskom koje će i označiti kraj linije vremena. Rastom individualizma ova teorija je sve više prihvatana, da bi dolaskom prosvetiteljstva i vjere u vječni progres ona postala sasvim dominantno mišljenje. Njihov optimizam da ćemo ličnim i društvenim prosvećivanjem stalno napredovati na svim poljima koje će nekad u budućnosti rezultirati vječnim mirom, razumjevanjem, velikom količinom obrazovanja dovesti do blagostanja, uvažavanja, veće civilizovanosti i tako dalje je preovlađujuća misao današnjeg vremena. Individualizam je tu bitan zato što je ovo vjerovanje u stalan progres zapravo projektovanje sebe, kao osobe koja raste, razvija se, napreduje u čitav vremenski tok. To je pojačano time što direktno ispred sebe vidimo tehnološki napredak. O progresu neću više da pričam jer je on preovlađujuća struja mišljenja i siguran sam da svi imate neki stav o njemu.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>S druge strane je ciklizam viđen kao kružno kretanje svega ili, ljepše rečeno, vječno vraćanje istog. Dugo vremena sam bio ubijeđen da su oni koji su vjerovali u ovo neki usamljeni mislioci, raštrkani i nepovezani. Stvari stoje poprilično drugačije. Sve stare religije su imale neku formu ciklizma u sebi – zoroasterijanstvo, judaizam, budizam, taoizam, kao i kulture u kojima su se razvijale, tako ste to uvjerenje mogli naći u Vavilonu, kod Jevreja, u Kini i Indiji, u svim starim spisima ovih naroda, od Veda do Starog Zavjeta. Ciklizam je bio preovlađujući u vjerovanju starih Grka i mnogi filozofi su ga spominjali, a najsnažnije ga izrazili stoici. Oni su govorili da svijet traje u ciklusima od po 18 000 godina, nakon kojih se čitav svijet urušava u sebe i ponovo nastaje, a svi događaji se dešavaju na isti način. I ovo je bilo prirodno za njih, čovjek je bio okrenut spoljašnosti i vidio je ponavljanje kretanja sunca i mjeseca, ponavljanje godišnjih doba. Sve je išlo u krug i onda je smatrao da je čitava istorija takva i da je to zapravo suština. Dalje kroz istoriju ovaj koncept je pratio Ibn Haldun, Viko i na kraju najpoznatije obradio Fridrih Niče. Političke verzije ciklizma su tu poznatije ali o njima nećemo sad.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Pitanje ovog teksta je šta činiti ako je ciklizam istinit, na na</span><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;">čin na koji su ga vidjeli stoici, Niče, pa i stari zavjet („</span><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">šta je bilo to će biti, šta je činjeno to će se i činiti i nema ništa novo pod suncem”). Da li je moguće živjeti sa saznanjem da je ovaj život koji živite i koji ćete živjeti biti ponavljan iznova i iznova a da toga nećete biti ni svjesni, da li je moguće da ćemo stalno činiti iste stvari, iste gluposti i greške, doživljavati ista razočaranja i muke? Po svemu što znamo, ovo nije nemoguće. Ovakva misao bi mene lično mogla da navede da vrištim, da sam užasnut i da svijet odjednom postaje nemoguće težak. Jer nekako je lakše sa svijetom prave linije, stvari koje su bile, čak i ako su bile dobre, neće se nikad ponavljati, one su jedinstvene, kao i sve stvari koje me čekaju. Ono što će me mučiti će proći, ljudska glupost će možda jednom nestati i ništa nije stalno. Takođe svaka moja odluka nije toliko bitna i popravljiva je, za sve se može reći “bilo pa prošlo”.</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>A opet, šta ako je sve ciklično? I šta ako je ovo što sada proživljavamo prvi od tih ciklusa, prvi život, onaj po čemu će se sve stalno ponavljati? Neko bi mogao reći da pojednostavljujem ciklične procese, ali nije nemoguće da za njih postoji jedno “prvo dešavanje” koje postaje osnov za sva koja slijede, i ja lično stojim pri tako nekom uvjerenju. Naravno, ovo možda nije prvo, ali ako jeste onda je zaista bitno i neophodno je u to vjerovati da bi bili aktivni učesnici ovog života. Suprotno linearnom vremenu, sada svaka naša odluka ima ogromnu važnost, jer će uvijek biti iznova ponavljana. Takođe, sjetite se najljepših stvari i najljepših osjećaja koje ste imali i shvatite da oni nisu izgubljeni, i da niste osuđeni da ih ponovo proživljavate kroz sjećanja ili jeftine imitacije, već da ćete ih nekad opet osjetiti, jednako snažno i lijepo. Što se teških stvari tiče možda su neke od njih bile jako bitne da vas izgrade u dobru osobu kakvi ste danas, možda su imale neki smisao. A ako nisu nikakav, onda od danas možete da se trudite da ih što manje bude i da ih što bolje prihvatate. Sa znanjem da će ovaj život stalno da se ponavlja a da ga mi nećemo biti svjesni ostaje nam samo da činimo sve i da uredimo svoj život od danas na dalje na što bolji način, jer su to stvari od beskonačne važnosti za nas. Ponavljanje svega je možda težak teret, ali je na neki način najbolje otrežnjenje, svaka odluka postaje bitna i treba da se radujemo svemu dobrom što ćemo stalno osjećati. Ja sam zadovoljan što ću ponovo proživjeti prelijepu 2010. A nadam se da ću učiniti sve da mi i sledeća godina bude takva, uvijek i svagda. Sve je ovo misaoni eksperiment, ali opet ostaje da, ako je stvarno tako, treba dati sve od sebe da učinimo život najboljim za samog sebe i drage ljude oko nas u ovom i svim sledećim životima koji će se ponavljati. Tako, ciklizam je oslobođenje, jer veća odgovornost može da stvori veći kvalitet svega. Nova godina je jedan novi ciklus na kome možete napraviti jedan presjek, iskoristite ga da provjerite koliko ste napravili šta ste učinili i kuda planirate dalje ići i onda učinite sve da sledeća bude daleko bolja. Možda tako popravljate svoj život za sva vremena. Ja svakom od vas, ponaosob, da sve što činite, želite i mislite bude dobro i lijepo, a okolnosti će se već nekako urediti. Srećni praznici.</span><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><o:p></o:p></span></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-17399990675033857552010-12-22T11:50:00.002+01:002010-12-22T11:50:16.741+01:00Odnos ljubavi i stvaranja<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Većina onog što ću ovdje pisati je plod čitanja djela Eriha Froma. Neke njegove misli će zato nesumnjivo biti parafrazirane, neke će predstavljati moje misli nastale pod njegovim direktnim uticajem, a neke će biti valjda originalna umovanja koja su u skladu sa temom.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Jedno od čestih pitanja svima koji pišu ili pokušavaju da pišu, naročito ako se radi o poeziji je – da li si bio srećan i u ljubavi kada si to napisao? Postoji neko uvjerenje da stvaranje nastaje isključivo kada je stvaralac nesrećan, kada mu je teško i da on svoj bol pretvara u lijepe riječi, slike, muziku, zavisno od vrste umjetnosti kojom se bavi. Ovom uvjerenju su podjednako doprineli laici i sami umjetnici. Laicima ne možemo puno da zamjerimo, a što se umjetnika tiče oni su ovome doprineli tako što su, naročito u poeziji, preuveličavali svoj bol, nerijetko ga držeći za jedinu temu vrijednu priče, proživljavajući male a uzvišene tragedije maltene svakog dana. S jedne strane, razumijem da je to bio način da se te osobe oslobode svog emotivnog tereta, i da stihovi o velikim patnjama bolje prolaze od „proljeće je i cvjeta cvijeće“ motiva, ali opet suviše je mnogo pjesama sa izraženom pesimističnom notom. Ovakvo stvaralaštvo prije svega može da ima loš uticaj i da ubijedi mnoge da stalno proživaljavaju kojekakve tragedije i da zamišljaju kako žive velike ljubavne drame, iako se samo radi o glupoj srednješkolskoj ljubavi koja je trajala tri dana.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Ali to svakako nije tema. Ne želim da navodim nikog posebno, nisam preveliki ljubitelj poezije ali razumijem da ima mnogo ljepote u njoj i da i pored sve te kuknjave postoji mnogo estetske ljepote, savršenih poruka i vječnih istina. Kuknjava je rečeno u čisto šaljivom tonu, hvala. Ono što želim da kažem je, nebitno čitate li romantizam, modernu ili savremenu poeziju bićete ubijeđeni da su ti ljudi stalno tužni, pogotovo u ljubavi. Niko neće sumnjati u to da poezija može nastati samo u velikoj duševnoj boli. Sa prozom je stvar nešto bolja, za nju se očekuje neka uravnoteženost, za razliku od pjesničkog zanosa ona može biti smislena i zato se ne pretpostavlja tolika količina tuge. Ipak, svi će potrčati da vam kažu kako je većina njih (one za koje znamo) vodila teške živote, kako su bili tužni, kako nisu imali stalan i stabilan odnos sa suprotnim polom, bilo svojom bilo tuđom greškom. Imao sam prilike da se družim sa likovnim umjetnicima i većina je takođe zastupala stav da čovjek kad je srećan i zadovoljan nema potrebe za stvaranjem, a što manje kažem o muzičarima (onima koji sebe shvataju „ozbiljno“) na ovu temu, to bolje.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Zabluda je da se stvara samo u tugi. Ne želim da kažem da je stvaranje iz tuge loše, već da nije jedino moguće. Odgovorno tvrdim da oni koji tako nešto izjavljuju, imaju jedan od sledeća dva problema, a možda i oba. Prvi je da nisu nikad zaista učestvovali (jer ljubav je učestvovanje koliko i osjećaj) u pravoj, istinskoj ljubavi, a drugi da jednostavno nisu umjetnici u svojoj suštini, i da je njihova umjetnost isključivo ventil za muke koje ih snalaze u životu. From govori o tome kako je ljubav prije svega aktivnost, zainteresovanost, ona je vjera u druge, u sebe, u čitav svijet i samu ideju ljubavi. Ona ni po koju cijenu ne smije biti sebična i zatvorena, bilo u sebe,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bilo u taj odnos.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Ako je zatvorena u sebe, to znači da nikad nije mogla da se izrazi do kraja, da nikad nismo bili u stanju da osjetimo ono što bi se moglo nazvati dvojina, već da smo isključivo povlađivali sebi i svojim pobudama, da nikad nismo bili spremni da učinimo nijedan korak za tu ljubav ako nije išao direktno nama u korist. Ipak, ni ta dvojina nije sama po sebi dobra. From govori da je pogrešno zatvoriti se u ljubavni odnos sa nekom osobom i zaboraviti na svijet. To je takođe sebičnost, samo sada što je broj „korisnika“ te sebičnosti sa jedne prešao ne dvije osobe. Savlađivanje i „preživaljavanje“ tog para u navodno okrutnom svijetu od kojeg su oni isto tako navodno bolji nije pravi stav prema ljubavi po teoriji o kojoj pričam. Razlog za to što je suština ljubavi da vas otvori prema svijetu, da u vama probudi ono najbolje, da ona za vas bude vrhunska aktivnost i da vas tjera da stalno radite na ličnom usavršavanju i da to dijelite sa svima ostalima. Ako učestvujete u nečem što je za vas prelijepo, valjda je logičnije da u skladu sa tim rastete, postajete bolji i da želite da utičete na svijet oko vas, onaj do kojeg vam je stalo, da biva bolji. Ljubav je onda aktivnost, a ne pasivna ušuškasnost kada zbog zadovoljstva što imate nekog, odlučite da se zapustite u svakom smislu.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Da zaključim, odnosno povežem ove stvari. Nema ništa loše u stvaranju iz tuge i bola, pogotovo ako je to način za stvaraoca da se izbori sa svojom mukom i nastavi dalje. Katarza iz stvaralaštva može biti jača od svake druge, zato što na papiru rasčišćavamo sa svom mukom koja nas je zadesila, izbacujemo je iz sebe i vraćamo se svom izvornom Ja. Ali ako stvaramo i u momentima cvjetanja neke ljubavi, onda smo po Fromu u vrhunskom stadijumu ljubavi. Ne mora plod našeg stvaranja da bude oda sreći ili voljenoj osobi. Možemo da pišemo filozofske traktate o normativnoj etici, da sviramo bubnjeve u instrumentalnom izvođenju inspirisanom naučnom fantastikom ili da crtamo crne kvadrate na crnoj površini. Poenta je da se nismo sebični u svojoj sreći, da se ne isključujemo iz svijeta, već naprotiv, da nas tjera da stvaramo što više, da smo što bolji i da se stalno usavršavamo. Na kraju krajeva, postoji dosta velikih umjetnika koji su u takvom stanju stvorili neka najbolja djela. Ako neko ne može da stvara kad je u ljubavi, ili ne osjeća tu ljubav kako treba ili jednostavno nije rođen za stvaraoca, i to samo po sebi nije loše. Nije poenta biti ovo ili ono, poenta je prigrliti život, vjerovati, voljeti i biti srećan.<o:p></o:p></span></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-12649861305494008672010-11-25T11:48:00.008+01:002010-11-25T13:02:19.926+01:00Kroz granje nebo a kroz oblake sunce<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> U četvrtom razredu srednje škole, prvi put sam bio u situaciji da sam htio čitati lektiru. Ne zato što sam odlučio da je krajnje vrijeme da počnem da se uvlačim profesorima, niti zbog toga što sam tek tada shvatio ljepotu čitanja. Volio sam čitati i ranije a ta lektira je bila prva koja me je iskreno zainteresovala, gdje je zaista bilo naslova vrijednih čitanja. Među njima ubrajam Šekspirovog Hamleta, Kamijevog Stranca, kao i zaboravljeni biser jugoslovenske književnosti Usta puna zemlje Branimira Šćepanovića. Bilo je tu još nekih interesantnih djela, uz neka užasno dosadna (ona Mihajla Lalića prije svih), ali bila je tu i jedna knjiga čiji me je naslov uvijek oduševljavao – Kroz granje nebo.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> S obzirom na to da je u programu bila na samom kraju godine, kada je većini maturanata škola poslednja rupa na svirali, nikad nisam uspio da je pročitam. U međuvremenu mi je ta misao često padala na um, najčešće dok sam sjedio u atriumu rektorata Beogradskog univerziteta, tj u kafani. Kao i u svakoj kafani, neizbježno je da tu dolazite do misli i ideja koje vam se u tom trenutku čine epohalnim, ili da se prisjećate nečeg što je baš u tom trenutku poprimilo fantastičnu količinu genijalnosti. Atrium rektorata ima tu ljepotu da je u njemu posađeno nekoliko prelijepih visokih stabala koji u proljeće divno ocvjetaju i rečenica „kroz granje nebo“ je prirodna kada gledate u vis. Izgovorajući </span><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;">je, osjećao sam neku čudnu nadu i osjećaj da će sve jednog dana biti bolje, bez pretjeranog značaja čemu je ta nada bila upućena.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> Danas sam odlučio da saznam šta se zapravo radilo u toj knjizi. Ispostavlja se da je njen autor Antonije Isaković, pisac koji je bio i član SANU-a i čiju smo pripovjetku Kašika, svi radili. Po romanu Kroz granje nebo je snimljen i „partizanski“ film sa sledećim sinopsisom: Glavnina partizanskih jedinica probila se na Sutjesci kroz nemački obruč. Sakrivena grupa ranjenika očekuje neizbežnu smrt od neprijatelja koji pretražuje teren. Komandir odlazi da potraži spasenje. U trenutku kada Nemci otkrivaju grupu, dočekuju ih uperene puške ranjenika ali i pristiglih boraca. Produkciju je radio Lovćen film, što će reći da je u regionu najnižeg budžeta ondašnjih filmova, bez poznatih glumaca. U svakom slučaju, mislim da će za mene „Kroz granje nebo“ ostati isključivo misao o jednom lijepom naslovu bez priče koju bih joj pridodao.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> Slobodno mogu reći da sam blagosloven time što živim pored mora i to u gradu koji ima ogroman broj sunčanih dana. Kada tome pridodam činjenicu da moj stan gleda i na luku i na morsku pučinu ne mogu zamisliti previše mjesta koje su, što se prirode tiče, ljepši za život. Ovaj novembar se, maltene u treptaju oka, pretvorio iz najsunčanijeg u najmračniji mjesec ove godine. Kiše koje prestaju svega na par minuta, taman toliko da bi nas prevarile da možemo izaći napolje a onda nas ponovo uhvatile na sredini ulice bez kišobrana, kao neki jeftini prevarant. Ljepota takvog vremena, kada ga gledate s prave strane prozora, je prije svega u tome što ti prelazi kiše i sunce, paperjastih i sivih oblaka prave neke od najljepših prizora na nebu, i ako imate sreće da je vaš stan fino pozicioniran sa velikim prozorima, na raznovrsne kreativne načine će vam soba biti ofarbana iz dana u dan. Nikakvo krečenje ili ukrašavanje stana ne može da parira boji koju sunce šalje kada sija kroz oblake.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt; line-height: 115%;"> Poenta ovog teksta je u sklapanju te dvije misli i načinu na koji opisuju život. U svim pokušajima da objasnimo šta je život, kako se čovjek u njemu snalazi i čemu sve to, napisali smo hiljade i hiljade strana, svaki filozof je o tome makar malo lupao glavu, a naučnici svojim praktičnijim nastupima pokušavali da spuste loptu. Pravog odgovora zasad nema a i pitanje je da li će ga biti. Ipak, ljudsku egzistenciju, njegova umovanja i težnje jako dobro opisuju ove dvije rečenice, ili njihovo slaganje – kroz granje nebo a kroz oblake sunce. Nekada sam živio u uvjerenju da ova druga, sama po sebi dovoljno dobro opisuje naše živote. Oni su tmurni i teški ali uvijek se hvatamo za to neko sunce koje se vidi u daljini, koji predstavljaju ljepotu, pravdu i sreću sa kojom ćemo se jednog dana sjediniti. Ona je za mene bila objašnjenje optimizma i uopšteno ljudske snage da nastavljaju nevezano od „oblačnosti“ njihovog života. Ipak, pošto je u životu češće mijenjanje jedne prepreke drugom, imajući u vidu da je sve ustrojeno u tim stilu, osnovnu smjenjuje srednja škola, nju fakultet, a njega posao. Učenje jednog stranog jezika jezika iziskuje učenje sledećeg, jedna epizoda čeka sledeću. I tako stalno, nevidljivim stepenicama postavljenim u cik-cak napredujemo dalje. Uprkos tome što izgleda da je sve to uzalud, ideja sunca koji se nalazi na nebu koji gledamo kroz grane nas tjera da idemo dalje i čini da se osjećamo dobro dok to radimo. I ko će nam reći da je ono tek puka iluzija a ne vrhunska ideja u kojoj je sadržan sav smisao kao što je to ideja Dobra, oličena u Suncu u Platonovoj Državi. Kada ćemo stići tamo i šta ćemo saznati, ne znam, ali nešto mi govori da taj put nije uzalud jer se na svakoj od stepenica kojima se penjemo nađe ponešto lijepo i vrijedno i ponekad je put lijep koliko i cilj. Time završavam ovo kratko umovanje za ovaj tmuran dan, nadam se da ce nekome od vas prijati.</span></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com9tag:blogger.com,1999:blog-7721717125178923777.post-14785191831366788662010-11-22T18:25:00.002+01:002010-11-22T18:25:41.294+01:00Jedna misao o teoriji evolucije i njenom uticaju na čovječanstvo<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Prije nego što izložim šta ovdje želim reći, moram se ograditi – ne smatram sebe podobnim da pričam o jednoj kompleksnoj teoriji kao što je ova o evoluciji. Suviše je kontroverzna, ima previše razloga za i protiv, postoje njene mnogobrojne varijacije i siguran sam da je potrebno pročitati stotine, a vjerovatno i hiljade strana sitnog teksta (sa vrlo malo slika) da bi iko sebe mogao smatrati podobnim da priča o njoj. Time vam dajem i jedan savjet, time što ste pročitali neko crkveno saopštenje ili kreacionistički tekst, ili s druge strane neku novinsku vijest o evoluciji ili ne daj Bože, neki Dokinsov pamflet, niste postali ekspert za evolucionističku teoriju. Čak ni ako ste pročitali djelo koje je počelo čitavu priču „Porijeklo vrsta“, morate imati u vidu da je prošlo 150 godina i da je bezbroj tekstova koji kritikuju, dopunjuju, mijenjaju teoriju izašao u međuvremenu. Naravno, svako ima pravo na svoje mišljenje, ali ako je to mišljenje proizvod ograničenih saznanja, bolje je čuvati ga za sebe.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Htjeli mi to priznati ili ne, činjenica je da je teorija evolucije u velikoj mjeri oblikovala društvo u kojem danas živimo. Teško je pričati o tome šta bi bilo kad bi bilo, ali nemoguće je ne vidjeti paralelu između opstanka najjačih i ideje o savršenosti arijevske rase. To bi bio jedan negativni primjer. Ima nasuprot toga dosta onih koji su pozitivni. Ja se poslednjih mjeseci bavim idejom napretka kroz istoriju, načinom na koji je tretirana kod različitih mislilaca, i na kraju krajeva imamo li pravo da zaključimo da postoji napredak, propadanje ili kruženje (ciklizam)? Ne mogu da izlažem ovdje išta od širine tog rada, jer će zauzeti nekih pedesetak strana ali moram jednu stvar koja mi je pala na pamet. Mada je ideja o napredovanju ljudske rase kroz vjekove postojala i prije Darvina, bilo iz nekih dobrih razloga, bilo i prostog nerazumjevanja, nakon njega je ideja napretka dobila pravi zamah kod običnog čovjeka.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Koliko ja razumijem ideju evolucionizma, njen put je da od prostijih organizama stvori kompleksnija i samim tim bolja bića. Nadam se da će me neko ispraviti ako griješim, ali mene to navodi na zaključak da je ovo urađeno između ostalog zbog toga, da se pokaže da je čovjek najsavršenije biće, a onda dalje možemo regresivno zaključivati da su kompleksniji sisari bolji od prostijih, a kasnije „varijante“ nekog bića savršenije od njihovih predaka, recimo ptica od pra-ptice, arheopteriksa. Sad, da li je to Darvin sam napisao, ili neko posle njega, ili je to popularno-površno viđenje stvari, nisam siguran. Suština je da postoji ta pretpostavka/predrasuda da su bića koja kasnije dolaze na evolutivnoj ljestvici bolja od onih koja su im prethodila. Kada govorimo o kompleksnosti njihovog unutrašnjeg organizma ne sumnjam da je to tačno, ali ovdje trebati u vidu jednu drugu stvar. Ako kažemo da je ptica bolja od arheopteriksa, mi time poredimo dva bića koja su suštinski drugačija i govorimo nešto što možda nismo planirali da kažemo. U tom slučaju mi pretpostavljamo da je ptica daleko bolja „ptica“ u odnosu na to kakva je „ptica“ arheopteriks. To jeste tačno, ali je tema promašena. Arheopteriks je uvijek želio samo biti arheopteriks a nikad ptica, time nemamo prava da ih poredimo. Iz težnje da se pokaže kako je čovjek daleko ispred svih, došlo je do toga da poredimo neuporedivo.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Sada bih želio da prikažem kako ovo utiče na društvo u cijelini. Vrlo nam je lako da potrčimo i zaključimo kako je ovo naše vrijeme daleko naprednije od nekog prethodnog. Ili makar da tvrdimo da se stalno smjenjuju razdoblja primitivnosti, veličine i dekadencije. Od prosvetiteljstva na ovamo to je jedna od omiljenih floskula nevezano čime se bavite i o čemu pričate. Vrsni istoričar i filozof Robin Kolingvud kaže da kada neki istoričar tvrdi za određeni period da je period mraka i dekadencije to ništa ne govori o tom periodu ili činjenicama kojima se koristio, već samo govori o tome kakva je osoba taj istoričar. Ne možemo reći da je današnja škola bolja od srednjovjekovnog manastira, kada taj manastir, iako je bio mjesto za obrazovanje, nije imao isti cilj kao današnja škola. Onaj evolutivni način razmišljanja nas dovodi do toga da stvari upoređujemo jedne s drugima iako nemaju baš mnogo blage veze. Danas mnogi očekuju kada čitaju neka klasična djela da nađu u njima priče o toleranciji, multikulturalizmu i demokratiji i onda olako zaključuju da su nekad pisci bili nazadniji jer nisu pričali o ovakvim stvarima. Nije lako stvari postaviti u pravi kontekst i sve klasifikovati onako kako bi trebalo. Na kraju krajeva, srednjovjekovni manastir nam je na određeni način, tim svojim obrazovanjem, dao jednog Dantea i samim tim on ima neku vrijednost. I taj manastir jedino možemo da poredimo sa današnjim bogoslovijama, a ne sa školama.<o:p></o:p></span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><br />
</span></div><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="sr-Latn-ME" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #2C1A;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Džon Stjuart Mil je rekao da bi svaka osoba radije bila nesrećni Sokrat nego zadovoljna svinja. Ali moramo ga dopuniti. Zadovoljna (ili bilo kakva druga) svinja će radije biti svinja nego Sokrat u bilo kom svom stanju. Određena životinja ne želi da bude neko drugo biće i mi ne treba da od nje to očekujemo niti da se upoređujemo. Isto to važi i za manastire ili bilo šta što možemo naći da prethodi našem vremenu. Ne želim time reći da ne postoji napredak (u nauci je očigledan) već da je jako teško odrediti šta napredak jeste i kada posmatramo društvo u cijelini da li ga uopšte ima? Ako želite reći da je pokazatelj napretka zubarska služba bićete u pravu. Ali, ako pokušavate reći da su ljudi napredovali zato što su danas srećniji, talentovaniji, bolji, to će biti jako teško dokazati. A ja i dalje mislim da je sreća daleko važnija od zubara, iako je istina da nam zdravi zubi mogu dati makar jedan promil sreće.<o:p></o:p></span></div>Stefanhttp://www.blogger.com/profile/17416943896766781182noreply@blogger.com5