Ljudski um je sklon uticajima volje i naklonosti jer uvjek daje prednost onome što želi da bude istinito
-Frensis Bekon
Planirao sam da napišem jedan tekst vezan za takozvanu objektivnost u novinarstvu, ali onda sam malo razmislio o toj ideji i shvatio da je glupo ograničiti se samo na novinarstvo, ovo je vezano za svaku raspravu, svaki naučni rad, svaki članak, izvještaj, recenziju i kolumnu, svako djelo literature... Meni je često zamjerano na pretjeranom ličnom pečatu, na tome što svemu što napišem pokušavam da dam jak lični pečat i time umanjujem objektivnost svega što izađe ispod moje ruke. Nikad nisam razumio te kritike, jer smatram da drugačije nije moguće, tj. da svako ko pretenduje na objektivnost samo zamazuje oči sebi i drugima. Ozbiljnije razmišljanje i podlogu za ovakvu priču sam dobio ove godine kroz djela vezana za filozofiju nauke i opšte metodologije, prvenstveno kroz autore kao što su Pol Fajerabend i Vilhelm Diltaj. S obzirom da ovo nije čas filozofije neću mnogo da drvim o tome šta su oni tačno rekli i gdje je tačno to rečeno već ću se samo pozvati na par detalja iz njihovih radova. Za početak tu je misao da niko nema ekskluzivno pravo na istinu, da niko za sebe ne smije reći da posjeduje znanje, jer se tu krije upravo najveće narušavanje istine i znanja. Istakao bih još jednu stvar, a to je da kada nešto stvaramo ili kada nešto interpretiramo u to uvjek učitavamo određen stepen ličnog, bilo da su neka iskustva, ideološko stanovište, skrivene želje, dosadašnje obrazovanje itd. Razmislite malo o ovome, pogledajte ljude oko sebe, čitajte istu vijest na različitim sajtovima, u suprotstavljenim novinama ili televizijama, bacite pogled kako na određeno naučno otkriće gledaju kreacionisti a kako darvinisti, i pokušajte da ne zauzimate strane. Teško je ne zauzeti stranu zar ne? Ali ako bi se baš potrudili, do neke mjere bi nam možda i uspjelo te bi vidjeli da, iako svi gorepomenuti pretenduju na objektivnost niko nije ni blizu objektivnog, sve su različita subjektivna mišljenja. Čak i ako prenesu potpuno istu vijest opet se taj pečat može vidjeti, zavisno od slike koja ide uz tekst, naslova ili time šta je štampano većim a šta manjim fontom. Čitanje između redova umije da bude zabavna stvar zar ne? Ne obraćanje pažnje može da bude pogubno za bilo koju osobu – gledam b92, čitam blic, i glasam za ldp!? Ili recimo čitam pravdu i kurir, slušam neki radio (ne mogu sad da se sjetim koji je tačno), pasionirano gledam suđenja Šešelju, radikal sam tim se dičim. Primjera može da bude milion, al to je upravo produkt do kog se dolazi kada se isključi svaki pluralizam u mišljenju, svaka kritičnost, kada se prave idoli koji imaju pravo na apsolutnu istinu, te kada drugi misle umjesto nas. Na polju nauke, koja pretenduje na najveću moguću objektivnost (što joj nikako ne uspjeva) imali ste tako velike potrese da je dovoljno samo malo pogledati njenu istoriju da vidite koliko se ograničavate ako bilo šta prihvatate kao apsolutnu istinu. Prekjuče Njunt, juče Ajnštajn, danas kvantna fizika i mehanika sjutra ko zna šta. Kada su „istine“ u nauci ovako propadljive, koliko su tek ništavne vijesti po medijima ili neka prolazna mišljenja u raspravama, po forumima, blogovima i ostalom. Suština svega je da je objektivnost nemoguća za čovjeka, nju može imati jedino neki Bog, neko superiorno biće, ne mi. Zato je moje mišljenje i preporuka svima da održe što jaču kritičnost u mišljenju, pa čak i skepticizam, prvenstveno prema političkim strankama i njenim članovima, prema medijima i prema svemu što učitavaju u sebe.
5 коментара:
Dobro je :)
Imam par napomena.
Spomenuo si pluralizam misljenja, a ja sa njim vidim odma dva problema, koja su cesto izrazena u savremenom 'liberalnom" drustvu:
1)Pluralizam misljenja se moze i sam proglasiti za jednu objektivnu isinu, i to takvu da se ne preispituje, sto se protivi osnovama kritickog misljenja(tj. na jednom visem nivou se ukida pluralizam misljenja)
2)Nabrojao si razlicite stavove:npr ldp i radikali.Na nivou zajednice pluralizam misljenja zaista tu postoji, ali ne postoji u pojedincu koji cini ove grupacije.Ovakva pojava cesta je u liberalnim drustvima gde se stvara vise kultova, koji u sustini, ne dovodeci u pitanje pluralizam misljenja(jer je on osnova liberalizma),uopste nemaju kriticki stav ni prema protivniku ni prema sebi,vec se medjusobno nadvladavaju.A to je takodje u potpunoj suprotnosti sa kritickim misljenjem.
Ovime sam samo hteo da skrenem paznju na neke detalje vezane za sam termin "pluralizam misljenja",a mislim da ceo tekst pokazuje da nisi upao u tu zamku:)
Brz si :)
1) imao sam na umu ovu zamjerku dok sam pisao tekst, i tekst je trebalo da bude pokazatelj da je pluralizam u pojedincu bitan kao nesto sto se gaji, al opet ne u smislu nekog neopozivog idola
2) stavovi koje sam pomenuo su zapravo pokazatelj izostanka pluralizma u odredjenim pojedincima koji rade te stvari te se tako identifikuju (kao liberal, radikal...).
Hvala na komentaru :)
Pa problem i jeste u tome što mnogi misle da objektivnost postoji. Kada bi svi prihvatili da ne mogu da znaju pravu istinu, ne bi se ni sukobljavali i bili bi mnogo tolerantniji. Ali dosta je onih koji misle da su baš oni došli do istine, tj. da su U PRAVU. Valjda malo precenjuju sebe. :)
Bas zbog toga sto takvi nisu u vecini sam i napisao ovaj tekst. Konstantan konflikt i dolazi odatle sto uvjek svi misle da su u pravu i da je njihov pogled na stvari ispravan. I time dolazi do zatvaranja sa svih strana...
"2) stavovi koje sam pomenuo su zapravo pokazatelj izostanka pluralizma u odredjenim pojedincima koji rade te stvari te se tako identifikuju (kao liberal, radikal...)."
Odgovor: Poenta prigovora je da to sto se desava na nivou zajednice moze da vazi i za unutrasnji svet pojedinca. Prihvatanje mnogih raznovrsnih misljenja i dalje ne vodi otvorenosti misljenja.
Napominjem takve stvari posebno zato sto mislim da je ovaj problem pluralizma u danasnjem drustvu i njegovim smernicama rasprostanjeniji nego cist problem onih koji misle da imaju objektivnu istinu, i da uzgred nikad nije od njega odvojen.
Постави коментар