Kuvane žabe

Kao što sam i obećao, treba da nastavim priču iz prošlog teksta. Ovih dana sam razmišljao da li da održim riječ ili nekako nonšalantno to izbjegnem, iz prostog razloga što sam imao problema sa inspiracijom. S druge strane, došle su mi i neke druge ideje s kojima sam prvo htio da se uhvatim u koštac. Ipak, riječ je riječ, tako da nastavljam gdje sam stao. Pričao sam o slijepoj vjeri u nauci, o formi zablude koju imamo prema autoriteta, o maltene dogmatskom posmatranju nečega samo zato što predstavlja naučnu teoriju ili hipotezu. Pogubnost toga je valjda pokazana i koliko sam vidio po komentarima, mnogi dijele moje mišljenje. Kako stoje stvari u politici, kad smo već pokrili nauku a za religiju vam je valjda svima poznato. Jeste li čuli za princip kuvane žabe? Ako stavite živu žabu u hladnu vodu i polako povećavate temperaturu, njena koža će se privikavati i ona neće bježati. Tako možete povisiti temperaturu do te da je skuvate a da se ona ni ne pomjeri niti uzbuni. Princip političke slijepe vjere je isti. Niko se s početka ne veže za stranku, već se veže za neki ideal, za nešto vrijedno vezivanja. Možda je to kosmopolitizam i pacifizam, možda socijalna pravda i jednake šanse, otvoreno tržište, očuvanje ili obnavljanje dobre tradicije. Nakon što se odabere ideal, nađe se politički sistem, opet idealno posmatran, pa tako neko postane liberal, libertarijanac, socijalista, komunista, anarho-sindikalista i šta sve ne. Neki ovdje zastanu, a neki odu korak dalje. Taj korak dalje može biti dvojak. Jedan je da se veže za neke unutar ili naddržavne saveze pa da sanja i želi Evropsku uniju, Internacionalu, Pokret nesvrstanih ili Afričku uniju. Drugi način je najporazniji a to je vezivanje za određenu partiju ili neke lidere. Kada je neko počinjao svoje političkko umovanje, ako je imalo slobodouman, sigurno nije planirao da se veže za određenu partiju, već je to došlo vremenom. Jer što se više gazi u to područje sve se manje gubi početni ideal a sve se više gleda neka trenutna korist, neko navijanje. Naravno ovi ljudi sami sebi objašnjavaju da je to sve u redu, da oni podržavaju tu partiju ili savez baš zato što je ona baštinik pacifizma, socijalizma ili ko zna čega. Iako svi dobro znamo da apsolutnih (pozitivnih) vrijednosti nema baš zbog ovakvih skupina ljudi, gdje se konstantno prave kompromisi. Princip kuvane žabe zapravo i jeste jedan veliki i konstantni kompromis sa samim sobom i okruženjem. A zbog kompromisa nema promjene na bolje. No, ono od čega sam počeo je slijepa vjera, kakve to veze ima sa svim ovim? Zato što je posledicu dobro objasniti preko uzroka, slijepa vjera u političke sisteme dolazi zbog toga što dozvolimo sebi da budemo kuvane žabe. Najočiglednija posledica je pravljenje paralelne realnosti, aktivno mijenjanje istorije. Teško nam je da prihvatimo da su članovi partije koju podržavamo činili neke loše stvari i nazvaćemo očevice lažovima i nitkovima, medijske zapise montažama ili ćemo jednostavno zatvarati oči nad svim tim. Takođe, nećemo prihvatati da su baštinici naše ideologije bilo kada činili nešto loše, ili ako su to činili, imali su apsolutno pravo. Bili su najterani da ubijaju ljude, da preprodaju drogu, da nameću drugim državama svoje političke sisteme, da pljakčaju i osvajaju. Druga manifestacija paralelne realnosti je stvaranje dvostrukih aršina. Više ću vjerovati američkim nego ruskim medijima. Evropski kapital je bolji od azijskog. Ako je o istoj stvari član partije koju simpatišem rekao jedno, a onaj koga ne volim nešto drugo, uvijek ću vjerovati ovom mome. Ako pripadnik moje opcije napravi prekršaj, pričaću o tome kako je on ipak dobrotvor, ako to pak učini neistomišljenik vikaću iz sveg glasa da ga gone u zatvor. Kada se neko usprotivi protiv moje ideje odmah ću mu reći da je neznalica, da je nedemokratičan, da je neprijatelj. Ovakvim stvarima podležu mnogi, nezavisno od materijalnog stanja, obrazovanja, položaja u društvu. Postepenim kuvanjem vremenom su izgubili slobodu mišljenja, time i slobodu izbora i sve gledaju kroz prizmu svoje političke opcije. Napad na njihovu ideju, na njihovog lidera, na medij koji prate shvataju kao ličnu provokaciju, ma koliko taj napad utemeljen bio. Mnogi pate od ovoga, na različitim stupnjevima naravno. Zato bi svako trebao da se preispita i vidi do koje je mjere kuvan, do koje je mjere slijep.