Mladi i stari

Iskrčite

kreteni

iskrčite

Sve mlado drveće starom sekirom

isecite ga

Iskrčite

kreteni

iskrčite ga

A staro drveće sa starim korenjem

sa veštačkim zubalom

sačuvajte ga

I okačite natpis

Drveće Dobra i Zla

Drveće Pobede

Drveće Slobode

I pusta šuma bazdiće po starom crknutom drvetu

i ptice će pobeći iz nje

a vi ćete ostati tu da pevate

Ostaćete tu

kreteni

da pevate i defilujete.

            Citirani stihovi dolaze iz pjesme Rat, koju potpisuje Žak Prever. Njena simbolika je prvenstveno vezana za ratno stanje u kojem starija generacija žrtvuje mlađu zarad svojih frustracija i iskrivljenih tumačenja toga šta su sloboda, patriotizam, pravda. Ona govori i o vremenu mira, jer i tada starije generacije, koje su zauzele položaje na razne načine pokušavaju iskoristiti situaciju da su rođeni prije i za sebe iskamčiti što veće beneficije na račun mladih, onih koji tek stasavaju i misle. Osim dobijanja beneficija, služe se svim metodama da u prvi plan gurnu mlađe koji im neće predstavljati konkurenciju dok će one koji misle glavom gurnuti u stranu.

            Sve više sam siguran da države Balkana, a ovo prvenstveno važi za Srbiju i Crnu Goru čine sve da otjeraju odavde svu omladinu koja ima nekog potencijala. Istina čućete u medijima da postoje raznorazne strategije, agencije, ideje koje teže tome da se smanji emigracija mladih kao i da se onima koji su već otišli pruži svaka prilika da se vrate. Jedini problem je u tome što o tome možete samo slušati dok na djela nećete nikako moći da naiđete. Kada je počela ekonomska kriza prije par godina prva akcija štednje koju je predložila crnogorska vlada se sastojala u tome da se ukinu pripravničke plate, da pripravnici rade volonterski dok ne završe staž. Pomenuta inicijativa nije prošla ali su neki od pripravnika u državnim službama koji su imali tu nesreću da se zaposle u toj godini, uglavnom prošli sa nekim mizernim naknadama od dvadesetak eura. Nakon što završiš studije i konačno zaključiš da je vrijeme da postaneš svoj čovjek, da nađeš stan koji ćeš sam moći da plaćaš, da se možda pripremiš za kredit za neki jeftini automobil, ti se nađeš u situaciji u kojoj ćeš imati novca da kupiš svakog dana paklo orbit žvaka i maramica i da budeš srećan.

            Postoji još mnogo primjera u kojima se mladima ne pruža karijera. U mnogim profesijama, kao što je recimo prosvjeta, nema zapošljavanja novih kadrova ako postoji i jedan stari kadar bez posla. Ovo važi na nivou čitave države. Nije bitna stručnost, nije bitno zalaganje, ništa nije bitno. Ako je neko imao tu sreću da se rodi prije vas on ima više prava na posao. Neko će reći da su starije osobe iskusnije, verziranije u poslu i samim tim kvalifikovanije od nekog svršenog studenta i uglavnom će biti u pravu. Ali ima i onih koji spavaju na svom radnom mjestu, u najboljem maniru komunističkih vremena “radio, ne radio, svira ti radio” a nadređeni ne mogu da ih dodirnu, sve i kad bi htjeli. Zašto bi se ti ljudi i zalagali kada znaju da im otkaz ne prijeti, da su zbog pomenute nacionalne strategije nedodirljivi. Pričam samo o državnim poslovima, zato što bi prava na njih trebala da budu jednaka, jer se te osobe podjednako plaćaju iz mog i iz džepa nekog pedesetogodišnjaka iako on ima veća prava na bilo koje radno mjesto. Gdje god se okrenemo nalazimo na kvake 22. U svakom oglasu za posao se traži prethodno iskustvo, a kako ćemo ga dobiti ako nas niko ne želi zaposliti bez tog iskustva. Tu se ogleda odnos države prema nama, mladima. Ona ne pokušava da se bori za svoju omladinu, da joj nudi mogućnost usavršavanja, da nudi karijere, iskustva, a mladi bi znali da odgovore. Naravno, postoje oni koji bi najradije ostali na grbači roditelja čitav život, lijeni i nezainteresovani ali nisu svi takvi, pričajmo o onima koji vrijede.

            Čuo sam na radiju prije nekoliko dana da će uskoro pacijenti snositi troškove u visini od 20% za sve usluge medicine, od najprostijih pregleda do najkomplikovanijih zahtjeva. U istoj emisiji su radili intervjue i jedna starija žena je rekla: “Ja mislim da nije u redu da penzioneri plaćaju to, pošto oni najteže žive”. Moje mišljenje je, s druge strane, da je vrijeme da muke ovog doba nose ljudi koji su nas u doveli u ovakvo stanje. Ti isti koji su sada penzioneri nisu dizali glas kada su slali ljude na Goli otok, nisu dizali glas kada je vladalo jednoumlje. Ćutali su i kada se pozivalo na rat za mir i podržavali su međusobnu mržnju i razaranje. Promjenili su gomilu vjera i nacija. Red je da stariji ponesu najviše tereta ovog vremena jer mladi ljudi, rođeni od 1980te godine pa nadalje nisu učestvovali u stvaranju svih kriza koje su nas zatekle. Danas je sasvim normalno da diplomirani arheolog radi kao vozač, da politikolog (koji nije u partiji) ide od jednog do drugog konkursa, shvatajući da su svi namješteni. Normalno je i da ljudi specijalizirani za prevodilaštvo mogu jedino dobiti posao kod ljudi sumnjivog porijekla i namjera. Niko ne nalazi ništa čudno u tome kad na birou kažu inženjeru arhitekture da bi trebao da mijenja profesiju. U šta, kafe kuvarice? Vjerovatno nigdje drugo studenti čiji je prosjek preko 9.5 mole za najobičniji posao. Nije ništa čudno da najgori najbolje prolaze, nije čudno da ni ja, filozof po struci, radim kao pomoćnik knjigovođe, zato što brzo kucam. Sve je to normalno. Zato niko nema pravo da nas poziva na patriotizam. Niko nema pravo da nas pita šta smo uradili za državu, jer ova država čini sve da nas se odrekne, odričući nam mogućnosti da obezbjedimo svoj život, zasnujemo porodice, da se kulturno uzdižemo a intelektualno širimo. Ako nekog zanima šire o ovom poslednjem, neka baci pogled na jedan od mojih starijih tekstova – Virtualno intelektualni. Uostalom, ovaj tekst se najviše bavio poslovnim prilikama jer nema te osobe koja misli da je Crna Gora sa jednim aktivnim pozorištem i jednim bioskopom u šoping molu veliko stecište kulture, kao ni neke ekstremne zabave ili javnog života.

            Sve što mogu poručiti je u skladu sa Preverom. Krčite, samo napred, krčite sve mlado i zdravo na šta naiđete. Krčite, lažni intelektualci koji ste prodali zdrav razum za državne sinekure, uništavajući svu zdravu misao. Krčite i vi, lažni popovi, kojima je važnija nacija od Boga i koji radite sve da nas zavadite i zatrujete nam dušu, umjesto da je liječite. Krčite sa njima i vi, nazovi akademici, koji nas pozivate na poštovanje nekakvih mrtvih slova ustava, umjesto da radite na razvoju kulture i slobode svih ljudi. Krčite i vi opozicionari, koji predstavljate napaćeni narod tako što vozite skupa kola i skrivate se u pozadini. A najviše krčite vi, vlastodršci, koji ćete se radije boriti za kriminalce i trgovce drogom nego za poštene, vrijedne i pametne ljude. Odavde nas vode samo dva puta. Prvi je onaj u kome će čitava šuma biti raskrčena, u kojoj će ostati samo ljudi koji će aplaudirati sami sebi, zadovoljni, zadrigli, prazni. A postoji i drugi put, u kojem će se možda stvari promjeniti, u kojima će razum nadvladati a duh pobjediti. Taj put je teži i nevjerovatniji, ali i čudnije stvari su se desile. A onda se nemojte iznenaditi ako svi današnji trovači ljudskih duša u raznim odorama budu osuđeni na zaborav, njihovi grobovi neobilježeni, imena obrisana iz svih arhiva a potomci primorani da promjene prezimena te da se tako duh naroda pročisti, kao nekad od kuge.