Dvije Srbije?

Danas ću, tj. ne danas nego odavno, al mi danas došlo da to bacim na elektronski papir, da dam neki svoj komentar o floskuli koja se vuče kroz novine već više od godinu dana, koju je neko zlonamjerno lansirao negdje tokom prošle godine u želji da još malo zavadi ovaj narod, ili da pokaže kako on pripada pametnijima, boljima, naprednijima. Mislim da je to bio vrijeme Exit festivala 2006. godine, ili možda vrijeme festivala u Guči iste godine. Neki mudrijaš, očigledno ne pretjerano bistar je rekao kako više voli Srbiju koju predstavlja Exit, kako je to kulturna urbana omladina, liberalno i proevropski orjentisana, dok prezire Srbiju koju predstavlja Guča, taj ruralni vid Srbije, zaglupljen, nacionalistički, religiozno zadojen i sve što ide uz to. U ovom članku želim da se pozabavim sa dvije stvari – koliko je realno napraviti takvu podjelu, i ako baš moramo, da li je podjela dobro napravljena?

Vrlo je čudno da neko želi da dijeli Srbiju, da pravi nevidljivu barijeru između, po njemu, dva različita sloja i pritom da nam skriveno govori kako bi volio da ovaj drugi sloj ne postoji. Već u ovome se nazire glupost onoga ko je izmislio gorepomenutu floskulu jer je sebe svrstao u ovaj drugi sloj pošto je pokazao da uopšte nije liberalan, nije demokratičan, nije proevropski jer ne daje jednaka prava svima ali o njemu nećemo, autore najbolje opisuju njihova djela, a ovaj se u ovoj mudrosti itekako pokazao. Zašto je štetno praviti podjele? Zato što one čine razdor, i dok je to zabavno u srednjoj i osnovnoj školi (navijački tabori, ljubitelje različitih žanrova muzike, različitih filmova) kada se taj uzrast pređe, ono gubi smisao jer uvjek dolazimo do podjele „mi i oni“ pri kojem su „oni“ uvjek neki vid, makar i najblažeg neprijateljstva. A zašto stvarati neprijatelje? Drugo pitanje je, šta je navelo našeg dragog autora da sebi da ulogu Bogu, bića sa ultimativnim ukusom te zna da je Guča nazadna a Exit napredan? Iskreno više preferiram Exit, ali nikad neću ponižavati zvuk trube, jer je jasno da u njoj postoji kvalitet, i da taj zvuk uvjek može da te pokrene, da probudi u tebi pozitivna osjećanja, da djeluje dobro na tvoju dušu samo ako mu dopustiš.

Drugo pitanje je, po čemu je Exit neki duh napretka? Ja se sa tim nipošto ne mogu složiti naročito ako imam u vidu ovogodišnju ponudu tog festivala. Da li napredak i evropejstvo predstavljaju članovi bandi od kojih svako ima kriminalni dosije? Ili mi vrhunac napredne umjetnosti predstavlja Lorin Hil čije se kvalitetne pjesme mogu prebrojati na prste jedne ruke? Za Prodigy nas opet prevashodno vežu ideje o velikim količinama droge (znam da je ovo predrasuda, ali polazimo od autorove pretpostavke da je Guča isključivo okupljalište nazadnih seljaka) te ni njih ne mogu uzeti kao neko mjerilo napretka, evropejstva, liberalizma, već ako ćemo da pričamo sa predrasudama kao naš autor koji je uveo ovu podjelu više ćemo ih uzeti u obzir kao pokazatelj gluposti. Okej, možda su ove godine omašili poentu ali šta je sa prošlom godinom recimo? Bili Ajdol, grupa The Cult, Franz Ferdinand su svi odreda pružili jako dobre svirke ali budimo realni, njihovi tekstovi su vrlo prosti, nema u njima neke velike mudrosti, već predstavljaju čisto opuštanje a to nije ono što bi isključivo trebalo da krasi našu kulturnu Srbiju, mora tu biti nešto više, možda Morisi? Ne vala, ako je on jedino što krasi urbanu Srbiju onda bolje da se svi zaputimo na selo i da oremo. Ovako bi mogao do sjutra, poenta je da autor nije samo promašio poentu kad je pravio ovu podjelu, već je i napravio glupost imenujući Exit za neki pokazatelj napretka, liberalizma, kulture, mudrosti. Da ne pominjemo da sam neke od najvećih glupana upoznao ili vidio upravo na Exitu, muzika koja se tamo servira uopšte nije mjerilo kulture, obrazovanosti i sličnog. Reći da na Exit dolaze urbani i kulturni je isto kao i reći da ne postoji glup ateista. Žalim slučaj, mnogi ateisti su glupi, mada možda sebi kao ateisti povlađujete time što kažete da su svi ateisti pametni. Vjerovatno je i naš autor, bivajući posjetilac Exita, htio zapravo da nam kaže koliko je on urban i kulturan i liberalan i proevropski i šta sve ne... Nažalost, ubjedio nas je u suprotno.

Ako se prave podjele, onda makar treba znati kako ih praviti. Kulturan, obrazovan pa i urban (odvratna odrednica, ali popularna iz nekog razlog) mladi čovjek je onaj koji ide u pozorište i to podjednako na balet, operu, tragedije i komedije. On ide na festival Voxstock (za neupućene najveći bluz festival na ovim prostorima), na džez festivale širom Srbije, ide često u Kolarac i Sava Centar i kulturno se uzdiže. Ovdje je teško doći do neke predrasude, teško je izvući išta negativno jer se radi o vrstama umjetnosti koje su visoko na pijedastalu kvaliteta, što je prilično diskutabilno za ono što nam pruža Exit (zabava svakako, kvalitet, možda). Najbolje je ne praviti podjele, ali ako ih već pravimo, onda treba znati kako. U suprotnom samo pokazujemo svoju neobrazovanost pa čak i glupost.