Jelen pivo Live festival – dan prvi

Prošla su puna dva mjeseca od kad sam zadnji put prisustvovao muzičkom događaju koji će okupiti više hiljada ljudi i moram reći da mi je ovako nešto nedostajalo. Veoma dobar prostor koji nudi donji grad Kalemegdanske tvrđave, odličan izbor izvođača, prvenstveno Geri Mura koji je već dva puta otkazivao koncerte u Beogradu zbog bolesti ove godine, su učinili da je ovaj događaj nešto što ne smijem propustiti.

Dvadeset prvi vek je... Nakon što su dani tokom prošle nedjelje bili tmurni i kišoviti, petak je bio prohladan ali bez kapi kiše što je bio dobar znak da će prvo veče proteći bez većih problema sa organizacijom festivala. Jelen pivo Live festival je za mene počeo oko 17 i 30, kada je na scenu izašao Marchello, praćen svojim Shock Orchestrom. Poslije nekoliko uvodnih pošalica o slaboj posjećenosti njihove svirke (obaramo rekorde Dejana Cukića i Đorđa Davida) kreće uvodna numjera (ne navodim ime pjesme – jer ga ni ne znam, nisam preveliki fan srpskog hip-hopa), repertoar je bio u znaku kombinacije hip-hopa i hardkora s povremenim uplitanjem latino i džez ritmovima. Marchello je izveo sve najveće hitove i publika je odlično reagovala na Dvadeset prvi vek, Golu veru, Otkucaje i do završetka svirke broj posjetilaca se značajno uvećao. S obzirom da je festival bio u znaku rok’n’rol muzike vjerovatno je to uticalo na ne tako popularan termin u kojem je nastupio Marčelo ali reper i njegova prateća ekipa su dali sve od sebe i bili nagrađeni salvama aplauza od strane publike

U Beogradu rokenrol... Sledeći je nastupio Dado Topić sa bendom koji ga je proslavio – Time. Kreće Istina mašina i ja sa tugom zaključujem da je Dadu odavno propao glas i da to više ne zvuči onako kako bi trebalo. Dalje se rijeđaju hitovi kao što su Kralj alkohol, Kad smo moj miš i ja svirali džez i sve one pjesme koje su učinile Time jednim od bitnijih bendova ex-yu rock scene. Ali na moju veliku žalost moram konstatovati da je svim tim pjesmama falilo nečega, da li su se legende umorile, izgubile onaj dar koji su imali ne znam... Vidljivo je da imaju želje, da i dalje u Topiću, uprkos tome što je ušao u pedeset-osmu godinu života (i rođendan slavio svirajući nam) ima rok’n’rol duha. Ipak, kako je mrak počeo da pada, a bend krenuo da svira najveće hitove, uspjeli su da ostave daleko bolji utisak. Hegedupa upa me je prva trgnula iz neraspoloženja, usledila je divna balada Da li znaš da te volim, pa za kraj Makedonija i energična U Beogradu rokenrol. Onaj negativan utisak sa početka je zaboravljen, atmosfera je podignuta do samog usijanja i svaka čast ovim starim rokerima na dobroj uvertiri (uprkos svemu) za legendu koja treba da nastupi

Bluz je u redu... Svi su se pitali da li će biti treća sreća za nas što se tiče Gerija, ili smo opet kupili karte za bezveze. Iako je čovjek imao dobar razlog da otkaže dva nastupa u Sava centru nismo mu mogli vjerovati da će nastupiti sve dok ga nismo vidjeli na bini, i bilo je zaista dobro vidjeti ga. Geri izlazi sa svojom Les Paul gitarom, godine mu se ne primjećuju po izgledu, a ni po gitarskom umjeću i glasovnim mogućnostima koje ga nisu napustile. Koncert počinje klasikom Alberta Kinga Oh Pretty Woman, slijede dvije pjesme sa novog albuma (Hard Times i Trouble at Home) publika pjeva iz sveg glasa, a ko ne zna tekstove igra i skače, legenda bluza i roka nikog nije ostavio ravnodušnim. Znam da to ne bi trebao da radim, ali pošto je koncert bio predobar moram u detalje nabrojati kako je dalje išlo. Geri mijenja gitaru, uzima Gipson Lucille, zaštitni znak bluz velikana B.B. Kinga te izvodi njegovu pjesmu Since I Met You Baby, solaža slijedi solažu, mnogi u publici ne mogu da vjeruju kakvom umijeću prisustvuju. Ponovo skok na novi album (koji je u najmanju ruku, odličan), te idu tri veoma dobre pjesme (Have You Heard, Eyesight To The Blind i veoma brza Thirty Days), pa onda jedna od najboljih Murovih pjesama All Your Love. Atmosfera dostiže usijanje, ali Mur nas smiruje baladom I Had a Dream (opet novi album) i time nam poručuje da najbolje tek slijedi. Spora pjesma Don’t Believe a Word je logični nastavak i priprema za kulminaciju koja nas čeka, a takođe je bilo dobro čuti pjesmu koja Gerija vezuje za dane u bendu Thin Lizzy. I onda ono najbolje – Still Got The Blues pjevaju svi, povremeno nadjačavajući Gerija, bilo da pjevaju tekst pjesme ili da ustima pokušavaju proizvesti odličan zvuk njegove gitare. Ekstaza u publici dovodi do pitanja može li bolje? I naravno da može, kratak gitarski uvod pa stihovi You know I love you, na koje publika gromko odgovara You know it’s true te produžuje naše uživanje u pjesmi Walking by Myself gdje je Geri dao šansu publici da pokaže koliko je glasna i koliko uživa pjevajući refren nekoliko puta. Time se i završava koncert ali svi želimo još i ta želja nam biva uslišena. Geri Mur se vraća da bi izveo još jednu odličnu pjesmu – The Blues is Allright koja je sa oduševljenjem prihvaćena. Geri pjeva Hey Hey, a publika nastavlja The Blues is Allright, Geri kao da pita allright? na šta svi odgovaraju gromoglasno Allright! i zaključuje sa every day and every night. I to bi bilo to, jedno predivno bluz iskustvo, odlično propraćeno od publike svih godišta koje pokazuje da ova zemlja ima sluh i za jedan pomalo zaboravljen žanr. Možemo se žaliti kako nije svirao ovu ili onu pjesmu, ali kada neko ima jako dobro karijeru koja traje trideset godina, teško je to sažeti u tri koncerta, kamoli u jedan festivalski. Ali ako bude sreće doći će nam Geri ponovo, a usput bi mogli da nam dovedu još nekog velikog bluzera, recimo Erika Kleptona, jer publika kod nas to itekako zna da cijeni

Nije sve tako sivo kad... Imaš s nekim otići da gledaš Hladno pivo. Posle fantastične svirke Geri Mura bio sam skeptičan kako ću reagovati na ovaj hrvatski pank bend ali bojazan je bila potpuno nepotrebna jer su ovi momci odlični. Jako dobri tekstovi, jednostavan ali zarazan pank ritam i dobra atmosfera u publici čine odličan provod i ovaj bend bi trebalo češće dovoditi kod nas, jer veliko koncertno iskustvo, četiri izdata albuma čine ovaj bend jednim od najboljih na ovim prostorima te željno očekujem njihov sledeći nastup kod nas u decembru ove godine. Sve u svemu, momci svaka čast.

Šta je za kraj ostalo? Nakon Hladnog piva očekivali smo Obojeni program ali satnica je promjenjena i nastupi su Happy Mondays. Zašto su ih organizatori pozvali meni nije jasno, drvena poza pjevača i glas koji mu se raspada, ostatak benda koji je solidan, ali ništa posebno, nekoliko kategorija iza recimo Hladnog piva, koji su mnogo manje pompezno najavljivani. Bol u nogama, prilično dosadan nastup i muzika, želja za snom su doveli do toga da napustim festival ne dočekavši završne nastupe ali nema veze, jer je prvo festivalsko veče bilo savršeno.