Protiv Negativnog

недеља, 17. фебруар 2008.

Big band uz zvuke gitare, Sava centar 16.02.2008.

Danas je u žiži interesovanja sredstava informisanja situacija oko Kosova i Metohije, al ja ću radije u svom maniru to da preskočim, da tjeram kontru i pričam o nečemu pozitivnijem, pa ako bude potrebe pričati o statusu KiM to je bolje učiniti hladne glave, kroz nekoliko dana. Big band RTS-a ove godine slavi svoj šesdeseti rođendan i ovim koncertom je zaista spektakularno obilježio tu priliku. Ideja da se rok pjesme rade u džez (ili sličnim) aranžmanima je vrlo popularna posljednjih par godina, mnogi su se u tome oprobali a najveću pažnju su zadobili odavno popularni Pol Enka (gostuje i kod nas ovog aprila) i Ričard Čiz. Ali ono što ovaj događaj postavlja na stepenicu više je činjenica da su autori čije su pjesme obrađivane i sami učestvovali u tome, te izvodili svoje pjesme u ovim neobičnijim aranžmanima. Sam izbor trojice muzičara je jako interesantan, jer je svaki na svoj način ostavio pečat u onome što nazivamo ex-yu rok i svaki je originalan na svoj način. Sava centar je bio ispunjen do poslednjeg mjesta, štaviše mnogo ljudi je stajalo pošto je obezbeđenje bilo dobronamjerno prema nama koji nismo imali karte ali smo željeli da uživamo u ovakvom događaju. Nakon odlično urađene uvertire na scenu je stupio svjetski mega car, Rambo Amadeus i krenula je legendarna Čobane vrati se. Usledile su Predrasude, pjesma koja je očigledno stvorena da se izvede u džez varijanti i viđeni su prvi soloi na koncertu, kojih je bilo dosta od saksofonista i trubača Big benda. Do kraja svog dijela Rambo je izveo Biti star a biti car i Ća je bilo. Ostaje žal što je Rambo opet odlučio da eksperimentiše sa nekim pjesmama iako je bilo nekih koje je publika više željela i koje bi se mnogo bolje uklopile u džez aranžmane. Nažalost, Rambo je odavno prestao da izvodi neke svoje starije pjesme, te je šteta što nismo mogli čuti Emocije, Fala Ti Majko ili recimo Sokolov Greben. Nakon Ramba na binu je stupio Dado Topić, očigledno zadovoljan što učestvuje na ovakvom događaju i vrlo motivisan da se pokaže u što boljem izdanju. On je izveo neke pjesme koje nikad nije izvodio uživo, jer su pravljene da bude izvedene sa duvačkom sekcijom, a svoj pravi sjaj su zaista doživjele uz čitav orkestar. Dado je svoj dio otvorio sa pjesmom Radmila, uslijedila je Kad tata sređuje stvari, pa onda prelijepa balada Zvjezdana prašina. Iako su pjesme i dalje vukle na svoj rok original, džez aranžman ih je obogatio i učino daleko boljim od pjesama koje Time inače izvodi, dakle od Makedonije, Istine Mašine, Da li znaš da te volim i drugih… Topić je svoj dio završio uz Rokenrol mamu, izvedenu u fanki stilu, te smo svi cupkali u svojim sjedištima. Nakon što su se završile duge ovacije na binu je stupio Vlatko Stefanovski, i krenula je Gypsy Song. S obzirom da je Stefanovski jedan od najboljih muzičara na ovim prostorima, tj. jedan od najboljih gitarista na svijetu nije potrebno da mnogo širim priču. Bluz klasik Stormy Monday je zvučio nestvarno dobro uz pomoć orkestra a na solažama se Vlatko smjenjivao sa divnim zvucima saksofona. Uslijedilo je instrumentalno izvođenje Zajdi, zajdi, koja teško da će ikad zvučati bolje i za kraj jedna od najpoznatijih pjesama Leb i Sol, Kao kakao. Slobodno mogu reći da je odličan potez to što je ova pjesma ostavljena za kraj jer je najbolje zvučala i najviše prevedena u džez manir, u kom su uživali i muzičari i publika. Posle dugotrajnih ovacija muzičari su se vratili na bis i odradili vrlo zanimljivu improvizaciju, nešto bez čega ovaj događaj nije bio potpun. Bilo bi dobro kada bi ovakvih događaja bilo više, jer predstavljaju svojevrsno kulturno uzdizanje za sve nas i oplemenjivanje domaće rok muzike. Nadam se da će makar sve ovo izaći na nekom cd-u, da se uživanje u ovakvoj muzici ne zaustavi na ovom jednom koncertu

2 коментара:

Анониман је рекао...

Da li je bilo snimatelja (pitam u nadi da će se ovo prikazivati na nekom od programa RTS)?

Stefan је рекао...

Bilo je snimatelja. I ja se iskreno nadam da ce koncert prikazivati na televiziji