Protiv Negativnog

недеља, 24. фебруар 2008.

Posjeta orkestra

Priznajem da nikad nisam gledao film koji dolazi iz Izraela ali imao sam dosta sreće što ovaj nisam propustio. Nije lako u nekih 87 minuta filma prikazati život onakav kakav jeste, svu njegovu magiju ali i sveprožimajuću setu ali to je reditelju Eran Kolirinu uspjelo u prvom filmu koji je uradio. Radnja filma se bazira na egipatskom policijskom orkestru koji je došao u Izrael da svira na otvaranju Arapskog kulturnog centra u Petah Tikvi. Naravno, pošto su se našli u stranoj zemlji od početka upadaju u probleme te završavaju u nekoj zabiti maltene bez para i bez mogućnosti prevoza do sjutradan. Sam orkestar je jako interesantan, sastavljen od najrazličitijih tipova ljudi, od kojih niko nije naročito sretan pomenutim razvojem događaja. Iako su svi glumci nama nepoznati, oni su svoj posao uradili maestralno, te je vrlo lako saživjeti se sa njima u priči i saosjećati. Muzika koja prati film je savršeno odabrano, bilo da se radi o klasicima kao što je Summertime ili o laganoj muzici koja prati radnju u pozadini. Takođe, ovo je najduhovitiji film koji sam pogledao u proteklih godinu dana, ako ne i više, publika se gromoglasno smijala na maltene svakoj fori u filmu, jer su one savršeno uklopljene i smišljene sa puno dobrog ukusa. Sama njihova funkcija je da bolje očaraju taj sukob arapskog i izraelskog svijeta, kulture ali i da nam olakša praćenje filma, da lakše ponesemo tugu koju on nosi. Sam režiser je izjavio da mu je žao što se publika toliko smijala na premijeri, ali pretpostavljam da je i on kasnije shvatio da je i sam život takav, preovlađujuća seta i tuga sa pojedinim komičnim momentima koji nam omogućavaju da dalje živimo, da se ne predamo. Ne bih dužio sa pričom, već bi samo dodao jedan citat iz filma koji je i svojevrsna poruka njega, koji u par rečenica i opisuje čitav film ali i sam život:

Maybe this is how your concerto ends. I mean... not a big end with trumpets and violins, maybe this is the finish. Just like that, suddenly. Not sad, not happy. Just... a small room, a lamp, a bed, child sleeps, and... tons of loneliness.

Što prije pogledajte ovaj film, nećete se pokajati.

6 коментара:

Ivan Bevc је рекао...

Izrael je imao zanimljivu kinematografiju 80tih...secam se sjajnog filma...mislim da se zvao "Iza resetaka" koji se desavao, naravno, u zatvoru...bio je nekoliko puta na TV-u.

Stefan је рекао...

Cim se dokopam nekog brzeg interneta krenucu sa nabavljanjem filmova sa tih prostora. Hvala na preporuci

Анониман је рекао...

Broken Wings je takodje odlican film sa tih prostora a i dobitnik je mnogih nagrada...

Momentomentalna је рекао...

dobar blog:), slučajno sam te našla.a još si pogledao ovaj fim!!! pozdrav

Stefan је рекао...

Hvala puno :)
Da li je tajna kako si pronasla blog? :)

Momentomentalna је рекао...

nemam pojma! preko googla, vjerovatno, nešto sam tražila :).