Protiv Negativnog

понедељак, 28. септембар 2009.

Do neba

Kada pričamo o filmskoj industriji danas, zauzimaju se najoprečnija mišljenja. Ljubitelji modernih tehnologija i specijalnih efekata su vjerovatno jedini koji su potpuno zadovoljni onim u šta se sedma umjetnost pretvorila. Što se ostalih tiče, neki napadaju hiperprodukciju i Holivud, drugi ističu mogućnosti i napretke filmskih industrija o kojima dosad nismo mnogo toga znali, a koji plasiraju sjajne filmove raznih žanrova. Treći opet uživaju u pomalo od oba, i pričaju o tome da nije sve Holivud, nešto je i nezavisna produkcija. Mišljenja su, kao što rekoh, mnoga. Ono oko čega se moramo složiti, to je da je industrija animiranih filmova bolja i raznovrsnija nego ikad i prevaziđena je kao medij isključivo za najmlađe. Proteklih godina smo mogli vidjeti neka od najljepših i najsavršenijih ostvarenja koja mogu da idu rame uz rame sa klasicima. Ono što su nekad bili Snežana, Pepeljuga ili Fantazija, danas su Mućkalica (Ratatouille), Voli, Čudovišta (Monsters Inc.) i sasvim sigurno novo ostvarenje Piksara – Do neba (Up). Priča prati sasvim nestvarnu pustolovinu Karla Fredriksena, penzionisanog prodavca balona, koji ide u ostvarenje sna o putovanju na Rajske vodopade o kojem je uvijek maštao sa svojom, na početku filma preminulom ženom. Igrom slučaja u tome mu se pridružuje dječak Rasel i pas Dag. Neću više skoro ništa reći o radnji iz prostog razloga što je vrijedi doživjeti od početka do kraja. Kada pogledate trejler ili čujete nešto o ovom filmu, učiniće vam se daleko nadrealniji i dječiji nego što jeste. Između ostalog, Karla i Rasel na Rajske vodopade stižu u kući koja leti uz pomoć balona. To je prva pozitivna stvar ovog crtaća. Osnova radnje je plod jedne divne mašte i djeca mogu potpuno proživljavati te nestvarne stvari. Likovi su dopadljivi, svako na svoj način, i svi predstavljaju neku vrstu otpadnika. Karl je izbjegao da ga pošalju u starački dom, Rasel ima porodičnih problema, a Dag je prilično omrznut od ostalih pasa. Svaki od likova će napredovati do završetka radnje a vama će dati priliku da se identifikujete, zato što su dopadljivi ali ne i savršeni. Ipak, suština priče je puna divnih poruka i zato je istovremeno i za starije. Proživljavanje dječijih snova, život za avanturu i potraga za promjenom je ono što stoji u korjenu. Tu je i prilično jaka socijalna nota i crtani je zapravo daleko tužniji nego što se na početku čini i tu je njegova snaga. Ako uspijete ostati potpuno mirni tokom njega, onda nešto vjerovatno nije u redu sa vama. Nenametljiva duhovitost, s jedne, i poprilična nota sjete u pozadini će vam izmamiti i smijeh i suze i nadaćete se, zapravo zdušno navijati za srećan kraj od trenutka kada se upoznate sa likovima. A to je bitna nota, do neke mjere zaboravljena, po kojoj se cijeni umjetnost. Ako vam ne izmami ni smijeh ni suze, niti vas natjera na razmišljanje, slaba vajda od umjetničkog djela. Katarza je bila i ostala njen cilj i Do neba to postiže sa neobičnom lakoćom. Zato je u svakom smislu crtani za svakoga, i sigurno jedan kome ćemo se iznova vraćati. Nakon što sam gledao Volija mislio sam da animirani film ne može ići ljepše i dalje od toga. Do neba izgleda pomjera granice još više, put gore (Up). I da zaključim priču s početka, dobrih filmova je snimljeno na tone i možemo im se uvijek vraćati, ako smo zaljubljenici. A što se crtaća tiče, njih nikad dosta i lijepo je da idu u korak sa novim tehnologijama. Dobro je kad se može pružiti mogućnost djeci da uživaju u novim avanturama i pričama, kada im se plasiraju pozitivni i dopadljivi likovi i šalju divne poruke. Jer svi imamo svoje heroje i ideale kad smo mali, a ovi su za primjer.

Нема коментара: