Vulkan

            U žižu našeg interesovanja ovih dana je ušlo nešto što se dugo nije pominjalo, naime vulkan. Nema te vijesti, tog sajta, socijalne mreže koja makar na kratko spomenula tu magičnu riječ. Poslednjih godina, pričalo se o zemljotresima, cunamijima, uraganima ali na vulkan smo zaboravili. I kao da nas je Ejafjalajokul (kakvo ime!) čuo, i da je htio da nas podsjeti kakvu snagu može imati vulkanska erupcija i šta ona može da učini za nas.

Ovo je četvrta erupcija vulkana koji dijeli svoje ime sa glečerom ispod kojeg se nalazi, lociran na jugu Islanda, u regionu u kome skoro i da nema žive duše. Vidjevši njegovu snagu sa ove distance, ne možemo zamjeriti Islanđanima što mu ne prilaze. Pored njega, nalazi se drugi, veći i snažniji vulkan Katla, koji je dosad po pravilu pratio Ejafjalajokul u erupcijama i nanosio ozbiljnu štetu i promjenu reljefa. Tako je 1755. stvorio poplave čija je vodna snaga procjenjena do 400 000 m3/s. Pretpostavljam da vam to ne znači puno, kao ni meni. Ali poređenje sve objašnjava, kombinovana vodna snaga pri poplavama rijeka Nil, Amazon, Misisipi i Jangce je 266 000 m3/s. A u erupciji 1918. Katla je proširila kopneni dio Islanda za više od kilometra. Zasad nemamo tako katastrofalne učinke ovih čuda prirode, ali nam je opet demonstrirano svoju moć.

Naime već nekoliko dana je zatvoreno čitavo nebo Evrope (izuzev djelova Španije i Grčke) za avio letove, prevoznici pominju gubitke od 200 miliona dolara dnevno a desetine hiljada ljudi pokušava da se snađe za prevoz, gube se poslovi jer ljudi ne stižu preko okeana, otkazuju se odmori, ne dolazi se na preko potrebno liječenje. Sve skupa je otkazano preko 63 000 letova. Koja to svjetska sila može učiniti? Da li i jedna država ili svjetska organizacija može prizemljiti sve letove na ijednom kontinentu? Ne, ali vulkan očigledno može. Priroda nam opet dokazuje da, koliko god napredni bili, nikad nećemo moći da je ukrotimo i da su sve ideje naučne fantastike ipak samo fantastika. Jednom riječju, dokazuje nam svoju uzvišenost.

Ovu ideju pozajmljujem od velikog Imanuela Kanta. Kada govori o tome šta je uzvišeno, on nam razdvaja matematički i dinamički uzvišeno. Matematički je uzvišeno ono što je beskrajno veliko ili brojno, toliko veliko da ga ne možemo zamisliti, te da osjećamo kako smo mali u odnosu na to i možemo samo da se divimo takvoj veličini. Takav je recimo univerzum. Dinamički uzvišeno sa druge strane je nešto što je aktivno, što djeluje, ali čije djelovanje je toliko snažno, razorno, da moramo osjećati strahopoštovanje prema njemu. To su cunamiji, zemljotresi, vulkan. Da bi mogli da osjetimo to strahopoštovanje i divljenje, moramo biti na sigurnom odstojanju, onom sa kojeg ne moramo da se borimo za sopstveni život ali svejedno znamo kako bi nas lako zbrisao. Ejafjalajokul i Katla su svakako uzvišeni, mada ovog drugog zasad ne vidimo. Kada vidimo moć jednog vulkana danas, nije neobično prošetati kroz istoriju i razumjeti Inke koji su ljudskim žrtvama pokušali da umire vatrenog džina, Empedokla koji je skokom u Etnu htio da dokaže da je Bog (do dan danas se ne zna da li je uspio) i slične stvari. Boriti se ili potčiniti nečem tako moćnom je ili hrabro ili razumno, zavisno koji od dva puta izaberete. Takođe, svi smo učili o Pompeji, tom starom Rimskom gradu koji je Vezuv potpuno zbrisao, zaustavio.

Ako vas u nečem bitnom nije omela ova erupcija, onda se nadam da ćete se složiti sa mnom, da je u ovoj erupciji postoji nešto dobro. Kada nam se skrene pažnja na nešto dinamički uzvišeno osjetimo koliko smo mali te koliko su ograničeni naši dometi. Čovjeka treba stalno podsjećati na to šta i koliko može. Takođe, kada zna koliko malo može lakše mu je da očekuje manje od ostalih, jer koliko god očekivali od sebe, uvijek moramo da umanjimo taj iznos kada prelazimo na druge osobe, ne zato što su one gluplje ili slabije od nas, već zato što nemamo nikakva prava kada izađemo iz sebe. “Od sebe mnogo zahtjevaj a malo od drugih, to je jedini način da se sačuvaš od ogorčenja” – stara je Konfučijeva misao. S druge strane, snaga nečega kao što je vulkan nas opet mora podsjetiti i na sopstvenu bitnost. Hodamo zemljom na kojoj postoji takav jedan džin, postojimo u ogromnom svemiru u kome po sadašnjim saznanjima ne postoje druga bića od onih na ovoj planeti, zar vas to ne tjera da pomislite koliko je nevjerovatno samo vaše rođenje, svaka vaša glupa radnja, potrošeno vrijeme, a o nečemu korisnom i vrijednom što ste učinili za sebe i za druge da i ne govorim. Nekako ovih dana provlačim kroz ove tekstove jednu temu, temu ljudskih granica i želja, ali sve nekako na to podsjeća, slučajni događaji i sudbina, pasijans, vulkani, ako se svaka od ovih stvari pravilno protumači dobićemo neke odgovore. Nadam se da će se vrijeme nad Evropom popraviti, da će putnici stići na svoje odredište i završiti svoje obaveze ili uživati u provodu. Dotad nas vulkan podsjeća na to šta priroda može, a da mi, iako ne možemo jednim potezom zaustaviti milione ljudi, opet možemo mnogo toga. S druge strane, ovo je tek četvrto djelovanje vulkana u poslednjih 2 000 godina, a mi imamo mogućnost da djelujemo svakog dana. Kada se sve to sabere, možda bi i mi mogli da uradimo neko djelo čija veličina može biti tolika.