Zaslužni građanin

Čitanje vijesti iz zemlje i svijeta je greška koju nerijetko činim. Priznajem da imam problem, neku varijantu mazohizma. S jedne strane itekako želim da povjerujem da „svijet“ nije loše mjesto za život, da su ljudi suštinski dobri, da nam samo malo fali da bi sve bilo kako treba (pa je zbog toga u haosu) a s druge čitajući ono što se događa samo kvarim sebi mogućnost da povjerujem. Jer jako često imam prilike, kao i svi vi, da pročitam nešto što je sasvim nesaglasno sa bilo kojim pozitivnim uvjerenjem glede ljudi i ljudskog roda. Šta se to desilo danas? U Rigi, glavnom gradu Letonije, bivše sovjetske republike a današnjeg člana Evropske unije je postavljena statua Aleksandra Sergejeviča Puškina kao poklon od strane Moskve svom pobratimskom gradu a u čast velikog pjesnika. Ovo je lijepa vijest, jer cijeniti ljude kao što je bio glavni predstavnik romantizma u Rusiji, potsjećati nas na velike misli i ideje koje nose djela kao što su Evgenije Onjegin, Kapetanova kći, Pikova dama i druge. Ružna vijest, s druge strane je ova – šesdeset političara, umjetnika, naučnika i drugih javnih ličnosti je uputilo protesnu notu zbog ovog čina. Razlog je bizaran kao i sam čin – Puškin predstavlja simbol ruske imperijalističke ere, u njegovom liku i djelu nema ničega što predstavlja evropske vrijednosti i kao takav ne zaslužuje da se nađe u parku Atisa Kronvaldsa, koji to predstavlja. Ovo je pogrešno i strašno na toliko različitih nivoa. Za početak, kakve su te evropske vrijednosti ako u njima nema mjesta za Puškina? Ako je jedan ovakav velikan nedovoljno dobar za Evropu, šta će nam onda ta Evropa, to nisu vrijednosti za koje treba da se borimo ili da ih živimo. Takođe, to znači da i sam romantizam ne spada u te vrijednosti, da time odbacujemo i pisce kao što su Gete i Bajron, filozofe kao što su Kjerkegor, Šopenhauer i Niče (svi bili pod velikim uticajem romantizma), veliki broj likovnih umjetnika. Dalje, čisto sumnjam da bi Kronvalds imao išta protiv toga da dijeli park sa Puškinom. Mada nam je nepoznat, ovaj čovjek je jako bitan za Letonce i očuvanje njihovog jezika, i ako je zaista bio velikan teško da bi mu smetao neko kao Puškin. To je pokazatelj pravih veličina, ne nalaze se ugroženi, ne traže politiku u svemu, ne žele da se konfrontiraju kroz glupe stvari. Potpisnici ove peticije kroz svoju navodnu želju da zaštite Kronvaldsa (mada je očigledno da samo žele sebe da gurnu u prvi plan) mu zapravo prave medveđu uslugu, nepotrebno ga dovodeći u vezu sa jednom idiotskom i kontraproduktivnom akcijom. Ovo me je potsjetilo na jedan događaj sa naših prostora. Prije neku godinu je napravljena velika priča oko davanja bulevara Zoranu Đinđiću na Novom Beogradu. Bilo je mnogo buke, bilo je dosta protesta ali i podrške a obe strane se nisu zapitale o nekoliko stvari. Strana podrške da li je u redu dizati toliku buku oko jedne ulice i insistirati na predlogu kada obično ime ulice postavlja tolike podjele i kada mu se toliko ljudi protivi. Ulice bi trebalo da su zajedničke. A druga strana, da ipak razmisli o tome da li je taj čovjek ostavio neki trag te na kraju bio ubijen dok je bio na visokoj državnoj funkciji i da nije red da prave takav problem iz prostog razloga što on nije dio njihove političke opcije. Ipak, jedna kritika važi za obe strane – da li bi ste toliko energije utrošili da se borite da Puškin dobije neku od većih ulica? Ili Rembrant, Betoven, Kant, Aristotel? Odgovor bi bio ne, dnevna politika je bitnija od univerzalnih vrijednosti, koje daleko prevazilaze one nazovi evropske o kojima priča šesdeset Letonaca. Neko će reći da je Đinđić ostavio veći pečat u Srbiji od svih gorenavedenih i da je više učinio za svoj narod. Ne znam da li je to tačno, ali za svrhu ovog teksta pravimo se da jeste. Poenta je da smo na vrijeme štovali i borili se za vrijednosti koje predstavljaju svi ovi gore, da više obraćamo pažnju na pisce, pjesnike, slikare, filozofe od političara koji dođu i prođu ne bi nam bili potrebni nikakvi spasioci među političarima. Ali ako se i dalje budemo borili za nekakve vrijednosti koje izostavljaju ovakve umove pod maskom bilo kakvih vrijednosti, pa i evropskih, nećemo krenuti dalje. Ovo važi i za Balkan i za Letoniju i za sve. Zato dajte glavne trgove i ulice onima koji su stvarno zaslužni za cio ljudski rod, bez kojih ne možemo zamisliti onaj kulturni dio civilizacije, onaj koji je bitan, a probajmo zaboraviti na onaj politički, on sadrži u sebi mrlje i ružne stvari po pravilu.