Kiša

Koja je vaša omiljena vremenska prilika? Da li ste se zapitali nekad? Otprilike svi imamo omiljena godišnja doba i pretpostavljam da sa tim vežemo i vremenske prilike, prirodno ko voli ljeto, voli i sunce, zima ide sa snijegom, jesen sa kišom a proljeće je za one koji se ne mogu odlučiti. Ja sam valjda jesenji tip, mada ne samo zbog kiše. Napolju trenutno pljušti, u Beogradu su dugačke kiše nažalost rijetke ovih godina i ova baš dođe kao osvježenje, ne samo zato što je vrućina. Zašto je čovjeku moguće da se veže za kišu, iako je većina ne voli, bježe od nje, skrivaju se pod kišobranima, loše se osjećaju? Za mene postoji više razloga. Zamislite onaj trenutak kada na vas pada, gledate u oblake i negdje vidite u daljini da se probija po koji sunčani zrak i recite da to nije prirodno ljudsko stanje? Pritisnuti smo nečim tužnim, jer kiša u sebi ipak nosi neku tugu, a negdje u daljini nam se probija jedan svijetli trenutak, neka budućnost, možda ne tako daleka koja će biti bolja od ovoga što je sada pred nama. Kada je samo sunčano to onda predstavlja jedno stanje kolotečine koja nas muči, kroz vrućinu recimo dok je kiša pokretna, stalno novi problemi, stalno nove borbe uz nadu da će biti bolje. Šetati na kiši je takođe ljepše od svega drugog, skakati po barama ili oko njih, osjećati vodu na glavi i biti istovremeno i sam i sa prirodom, a ako imate društvo u toj šetnji onda ste neumitno povezaniji nego inače, zajedno nosite makar jedan problem i jedno buduće stanje, pa neka se ono svede i samo na nastupajuću prehladu, opet postoji momenat zajedništva. Posle kiše se razvijaju određeni mirisi koji prije nisu postojali, a takođe nailazi i sunce, i mi možemo vjerovati da svijet zaista funkcioniše tako, da nadolazi nešto bolje i ljepše. Kada izađete iz neke lične tegobe, postajete jači, odlučniji, bolje razumijete sebe i svijet oko sebe, sposobniji ste, tako i kiša možda daje snagu. A ako ste unutra, čitati je daleko ljepše zavaljen u krevetu ili dobroj fotelji, sa otvorenim prozorom, jedino sa muzikom kiše koja dobuje nego u bilo kojem drugom stanju. Slušanje lagane džez trube se može tu uključiti, daje poseban šmek cijelom ugođaju a i grmljavina s vremena na vrijeme daje poseban pogled na stvari. I za kraj, ne moram vam govoriti da štagod radili u pravom društvu biva ljepše ako kiša pada, bilo na vas, bilo napolju.