Sjutra će gomila matorih jugonostalgičara da priziva Tita, prisjeća se dana mladosti i sletova. S druge strane biće i onih koji će negodovati i kritikovati i sistem i ljudi koji žale za njim. Ja neću biti ni u jednoj od te dvije grupe jer, žaliti za propalim sistemom i njegovim vođom je prilično paradoksalna stvar a kritikovati sistem kojeg odavno nema niti će ga ikad više biti je jednostavno uzaludno i nepotrebno. Da usput citiram Daglas Adamsa – Bilo kome, sposobnom da se dokopa predsjedničkog mjesta, ne bi trebalo dozvoliti da obavlja taj posao. A naročito ne skoro četrdeset godina. Dan koji ću ja obilježiti sa prijateljima sjutra je vezan upravo za Adamsa i zove se Towel Day – Dan peškira (predmet, ne karakterna osobina). Kada je Adams iznenadno preminuo 11-tog maja 2001. godine (u svojoj 49-toj godini) tri dana nakon jedan od fanova je na svom forumu predložio da se 25-tog maja, dvije sedmice nakon autorove smrti poštovaoci lika i djela okupe gdje god da su i nose peškir sa sobom tog dana. Ovo je za početak potvrdilo da je Daglas bio u pravu kada je rekao da se loše vijesti brže kreću od svjetlosti, za njih važe posebna pravila. Peškir je naravno bio prirodan izbor budući da je u svom kultnom djelu „Autostoperski vodič kroz galaksiju“ Adams naveo peškir kao veoma praktičnu stvar koju svaki galaktički autostoper uvijek mora imati sa sobom. Ako dosad niste čitali Vodič, napravili ste veliku grešku jer je to najduhovitije djelo prošlog vijeka, a možda i jedno od najduhovitijih uopšte. Avanture Artura Denta i njegovog vanzemaljskog prijatelja Ford Perfekta nakon što izbjegnu razaranje Zemlje (rušenje radi pravljenja novog galaktičkog hipersvemirskog autoputa) koje ih vodi da upoznaju najluđe likove svemira (prvenstveno Zaphod, predsjednik galaksije i Marvin, najmrzovoljniji android ikad smišljen), vide prve i poslednje dane Univerzuma, saznaju suštinu Zemlje i odgovora na pitanje o životu, vaseljeni i svemu ostalom (-42-), pročitaju Božiju poruku i još mnogo toga. Vodič odavno uživa kultni status u literaturi, zanimljiv, kvalitetan i duhovit istovremeno, dok su neke fraze i ideje odavno prešle granice običnih riječi u knjizi. Ako ukucate „answer to universe life and everything“ google kalkulator će vam izbaciti odgovor 42, fraza „bez panike“, peškir i još mnogo toga među poštovaocima i svima upućenima su van svih svakodnevnih značenja. Šta je još lijepo u ovom događaju? Danas ne znam da li postoji ijedan dan u godini koji nije posvećen nečemu, ali je dobar broj njih ipak oličen, sponzorisan od nekih korporacija, država, sistema a ovo je ideja jednog običnog čovjeka koju obični ljudi obilježavaju. Nema velikih imena koja stoje iza svega, nema reklama i novca, već samo ljubitelji jedne dobre knjige (iz pet djelova) i jednog velikog pisca koji se druže i vjerovatno piju u njegovu čast (sa sve peškirima naravno). Jedan lijep pokazatelj da iz globalizacije može nešto dobro da izađe, jedna zdrava razmjena ideja koja u sebi ne nosi ništa loše po bilo koga od nas. Zato, svim ljubiteljima Vodiča i Daglasa Adamsa poručujem, sjutra ne zaboravite peškir i samo bez panike. A Daglasu još jedan pozdrav i hvala na svim ribama.
Нема коментара:
Постави коментар