Protiv Negativnog

недеља, 4. мај 2008.

Pogrešne želje?

Želim vam ispričati događaj koji datira od prije nekih mjesec dana (želio sam vam ga i tada ispričati, ali nisam bio u mogućnosti, nadam se da se interpretacije nije u međuvremenu pokvarila) i koji je počeo u utorak, na Filozofiji egzistencije, jako dobrom izbornom predmetu na Filozofskom fakultetu, smjeru Filozofija. Predavanje je za temu imalo Karla Jaspersa, filozofa kojeg možda najviše cijenim u plejadi raznorodnih filozofa dvadesetog vijeka. I dok je profesor objašnjavao Jaspersov stav o odnosu čovjekove i Božje volje dao je svoje tumačenje da je čovjekova volja uvjek i Božja, te da ako čovjek želi dobro i ispravno, dobro će mu se desiti kao i obratno. Istog trenutka, moj kolega i prijatelj Cveja se okreće ka meni sa svojim blago-smorenim-pogledom™ a ja uzvraćam vrlo-kiselim-osmjehom™, obojica svježi od nekih ljubavnih brodoloma smo imali istu misao: „Govedarice dobar si ti profesor, al dobićeš po nosu ako nastaviš tako da se rugaš, zar želiš da kažeš da smo mi nešto pogrešno željeli, pošto smo obojica mislili da smo nepravedno „propali“? Naravno, nije se sve moglo završiti kiselim osmjesima™ i smorenim pogledima™ već smo morali, u pravom filozofskom (neki bi rekli zaludnom) maniru da popričamo i malo prodiskutujemo o pomenutoj temi te bih ja ovdje iznio neka svoja viđenja svega toga. Kada čovjek odbaci već pomenutu ogorčenost nekim stvarima za koje smatra da je dobio u najboljem slučaju manje nego što je zaslužio i kada pokuša da sagleda stvari nešto realnije dobija sasvim drugačiju sliku stvari. Moramo za početak pretpostaviti da Bog postoji, to nije tako teško učiniti. E sad, ako sagledamo svu Njegovu veličinu i savršenost, a s druge strane imamo ipak jedno nesavršeno, problematično biće, čovjeka kako možemo reći da je čovjekova volja istovremeno i Božija, kao i sve što slijedi iz nje? Pa možemo baš zato, jer kako je moguće da čovjek uradi nešto što je Bogu suprotno i nemoguće, pa makar i griješio, da bi osigurao čovjeku slobodu Bog mora da čovjeku dozvoli da učini sve, te saglašavajući se sa time, čovjekova volja je istovremeno i Božija. Možda zvuči paradoksalno, ali moramo se uzdići iz naših prostih života, makar na momenat, i shvatiti da je svijet, život mnogo veći od nas samih, te da nešto što nam se čini nekim zlom po nas, samo mali zupčanik u velikoj spravi univerzuma i da na velikom planu ima neku funkciju. Ne čini nam se da postoji plan, baš zato što je sve plan, ne čini nam se da postoji središte, upravo jer je sve u središtu. Kako da ovo uklopim u onu priču od koje sam počeo? Prvo da istaknem da se moj kolega i prijatelj Cveja možda ne bi saglasio sa ovim zaključcima, ustvari ne znam ni sam da li bih zastupao ovako nešto, ali u ovom trenutku mi je baš interesantno. Možda je nešto što smo uradili ili poželjeli, zaista bila pogrešna želja iako nam se čini da su naše želje bile ispravne. Želja i može biti ispravna, ali možda ono što bi iz nje ishodilo ne bi bilo dobro po nas, iako mi to nismo razumjeli, niti ćemo ikada moći, a opet je moguće da smo pogrešno shvatili šta je dobro, te da smo željeli nešto što ipak potpada pod drugu stranu, te da smo i prigodno „nagrađeni“. Naravno, vrlo je moguće da ja jednostavno želim sebi da olakšam, jer time što identifikujem svoje želje sa Božjim, do određene mjere oslobađam sebe preispitivanja, već smatram da je sve pravedno i sve fer te na neki način olakšavam sebi ovu igru koju nazivamo životom. Nastaviću ja ovu priču već nekad, al zasad eto svima neka tema za razmišljanje. I bez ikakvog naročitog razloga želim sa vama da podjelim ovu divnu misao Žaka Prevera: „Čovjek bez ljubavi je kao fenjer bez svjetlosti, bordel bez fenjera, luka bez mornarske četvrti, bez muzike i pjesme. A luka bez mornarske četvrti – to je glupo kao nosač aviona“.

5 коментара:

Анониман је рекао...

Da, da...kao i do sada, imas poentu i odredjenu nit koja se provlaci kroz rad. Takodje je zakljucak vrlo dobar. Ovu temu bi cak mogao i prosiriti, pa da ispadne obimniji filozofski tekst dostupan i "smrtnicima" koji ne razumeju gomilu termina, kojima se na srecu ne sluzis. Svaka cast na nepretencioznosti!:)

Анониман је рекао...

S obzirom da bas i nisam religiozan, jedan komentar mi se odma nametnuo čitajući tekst: spominjao si da je zlo koje nam se desilo možda samo jedan zupčanik u celokupno planu i da treba samo da shvatimo da je život nešto veće. Najlakše mi je da to što hoću da zamerim dam nam primeru Dostojevskog, njegove poznate priče o deci,tj. šta je sa svim onim nedužnim žvrtvama ovog "višeg života", njima ne verujem da možeš pripisati loše želje,ako i da onda je to stvar genetike, a ne njihovog stava. Možeš reći da su to "male" patnje u poređenju sa večnošću i da su nužne da bi se ostvarila sloboda i "dobro"(dobar primer Neli u "Poniženi i uvređeni"), ali dali to "dobro" ima pravo da tuđe živote žrtvuje zarad svog ostvarenja, nije li upravo to sa stanovišta bilo kog ne-egoističnog morala nemoralno.Tako gledano čini se da svo dobro ovog sveta ne može da plati ni jedan nedužni dečiji plač.Ukratko možeš da upadnaš u isto što i utilitarizam, kazna je opravdana zarad većeg dobra(suđenja u Sovjetskom savezu).Uz sve to moram da napomenem da neverujem da se sloboda i sreća i dobro mogu tražiti (želeti) kao nešto objeko objektivn(predmetno), spoljašnje, što ti neko može dati; tako da se već tim traženjem gube(zaboravljaju).
Sem toga, pošto znaš da se u zadnje vreme bavim Platonom mogu da ponudim jedno njegovo jednostavno objašnjenje. Želje nastaju na osnovu sećanja(nekog znanja) nadanjem da će se neko stanje ostvariti. Ukoliko je nadanje pogrešno (na primer da cemo dobiti na lotou ili da se slažemo sa nekom osobom sa kojom ne slažemo niti se možemo slagati), onda će rezultirati patnjom kada se to pokaže ili biti "lažno" zadovoljstvo dok se ne pokaže. U tom smislu Platon kaže da su dobri ljudi Bogovima mili i njihove nade se ostvaruju, a nade loših ljudi ne - i onda patnje.

Анониман је рекао...

glupo ko nosac aviona??...ouukay,nego sve shto mogu da kazem na ovaj tekste je svoje mishljenje,a to je da su ljudi stoka a bog ne postoji[ili igra gta 4 hehe,pa je mnogo zauzet]

Stefan је рекао...

@Maja: Hvala na komentaru, a prevelika pretencioznost je boljka raznih ljudi, nezavisno od toga sta pisu i drago mi je ako sam to uspio da izbjegnem. Ali neki misle da su pametniji ako ubacuju engleske ili francuske termine gdje god im se svidi.

@Cveja: Ti znas da je citav ovaj tekst ipak jedna misaona igra, zato je i mozda prekratak i ima mana. Priznajem da trenutno ne znam kako bih odgovorio na taj problem sa djecom a da se ne zapetljam u neku pricu o zivotu posle zivota :)

@Danilo the aerodynamic brick (hehe): Citav tekst je pisan sa pretpostavkom da Bog postoji, bez ikakve pretenzije da pokaze da On postoji ili ne, mada ja mislim da postoji (al to je nebitno za tekst)

Анониман је рекао...

a cio moj komentar je samo uvod u shalu na kraju i nema veze s mozgom[osim nedeljom]