Protiv Negativnog

уторак, 6. април 2010.

Simple twist of fate


            Tema o kojoj želim da pišem bi mogla da ima sto i jedno ime. Da se ne bih mučio sa biranjem, a s obzirom na to da je u prethodnom tekstu bilo riječi o Bob Dilanu, iskoristiću naslov jedne njegove pjesme. Simple twist of fate, ili obrt sudbine je za mene princip po kojem stvari oko nas funkcionišu, iz više razloga.

Pokušajte da analizirate neke protekle događaje, vaše uspjehe i neuspjehe podjednako. Uzmite za primjer unapređenje na poslu. Ako bi vas neko pitao čime ste to zaslužili, mogli bi ste navesti gomilu razloga, posvećenost, prekomjeran rad, fine manire i ko zna šta još. I recimo da je sve to istina. Ipak, unapređenje je opet moglo da vas zaobiđe iz najrazličitijih glupih stvari. Za početak, možda ste u naletu nespretnosti srušili šolju punu kafe drugog dana na poslu, pa ste kašljali i nenamjerno zarazili jednog saradnika. Na kraju krajeva možda samo imati nesimpatično ime zbog kojeg vas je šef ili šefica (trauma iz djetinjstva ka tom imenu recimo) jednostavno otpisao/la. Neki psihološki testovi dokazuju da je čak i vaše ime veoma bitno u bilo kakvim međuljudskim odnosima tako da ovo poslednje nisam rekao čisto onako. Suština je da mnogo malih stvari zavisi pri tako nekoj odluci. Isto može da važi za neka nova poznanstva, možda da ste istu osobu upoznali dan ranije ili kasnije ne bi bili u odnosu u kojem ste sada (bilo to dobro ili loše) i to iz prostih razloga kao što je raspoloženje toga dana, vremenske prilike, frizura, nešto što ste rekli toga dana a ne bi nekog drugog i slično. Možemo tako nešto primjeniti na ispite, usmene, kada isto tako zavisite u nekoj mjeri od raspoloženja vašeg profesora. A opet, može professor biti savršeno raspoložen a da se vi sapletete dolazeći na ispit i da vam samo taj jedan nespretan korak poremeti koncentraciju te se zbunite na sva podpitanja.

I šta sad? Mogli bi naći još hiljadu primjera u svim životnim situacijama, loših i dobrih i da onda onako laički zaključimo da nismo u moći ni nad čim i da jednostavno treba da odustanemo da brinemo i da se trudimo? Ne, to je pogrešan odgovor. Svijet je sam po sebi ogroman i prilike u njemu su raznovrsne, svakodnevne, nikad nam sva vrata ne bivaju zatvorena. Ako smo najteža osoba za socijalizaciju, opet ćemo tokom života upoznati dovoljno različitih ljudi koji nam odgovaraju i nekad će se sve kockice poklopiti. Ako ste jedan u million, to znači da postoji makar još 6000 ljudi kao što ste vi. Školovanje dugo traje, na nekom testu dobijemo sva pitanja koja znamo a na nekom odgovaranju jednostavno sve ide protiv nas. Obrti sudbine su raznovrsni. Mogućnosti zapošljavanja su ipak veoma široke, niko od nas se nije rodio samo za jednu profesiju, a pogotovo ne samo za jednog poslodavca, jedan grad, jezik i ostalo.

 Sad bi se moglo reći da ja zagovaram suprotnu stranu, da treba da se opustimo a da će stvari već jednom doći na svoje. Ni to baš nije tačno. Smatram da obrt sudbine od nas zahtjeva da ga zaslužimo. Kada nam se konačno desi nešto dobro, prime nas na posao iz snova, upoznamo neku nama nesvakidašnju osobu, pozovu nas da pređemo u najljepši grad na svijetu, moramo da budemo vrijedni i posvećeni za tako nešto. Šta mi vrijedi posao iz snova ako sam lijenština koja će to da upropasti. Šta će mi novi ljudi u životu ako sam zapostavio sebe i samim tim postao dosadno i kiselo biće? Šta će mi bilo kakva prirodna ljepota ako je poenta mog života igranje igrica? Kako naći ljepotu u životu ako smo zatvoreni za sve. Obrti sudbine se konstantno dešavaju pred našim očima, pitanje je samo da li smo vrijedni za njih, da li ćemo izvući maksimum iz potencijala koji nam pružaju. Korisno je biti strog prema sebi ali treba biti svjestan da, iako smo pružili sve što smo mogli, kockice se nisu složile taj put i ne možemo sebe osuđivati. S druge strane, ne možemo ni stalno plandovati i čekati da nam idealna prilika skoči u krilo. Simple twist of fate je fenomen koji je maltene svakodnevan (ako se nije desio meni, onda jeste nekom od vas koji ovdje čitate baš ovih dana) i koji prije svega od nas zahtjeva da budemo što bolji. Na dolazak prilike ne možemo uticati, na njeno iskorištavanje možemo. To je najbolji način da dođemo do sreće.

Нема коментара: